Nepoznati Zagreb

Petlja, Držićeva ulica. Snimio: Vanja


Vi koji u posljednje vrijeme prolazite preko (kroz, ispod, po ...) Petlje na raskršću Slavonske avenije i Držićeve ste možda primijetili da je u toku postavljanje nove ulične rasvjete. Do sada su tamo carevale velike svjetlosne "gljive", masivni stupovi sa reflektorima koji su svojim snopovima pokrivali sve kutke tog velikog raskršća, najvećeg u Zagrebu, izgrađenog u ranim 70-im godinama. No, posljednjih je godine sve više bilo reflektora koji nisu svjetlili - ne znam da li se tu radilo o nemogućnosti nabave novih žarulja traženog tipa ili se možda namjerno nije više ulagalo u održavanje ... i, sad su se odjednom počeli pojavljivati novi stupovi uz sve okrajke i skretanja Petlje. Dakle, nema više centraliziranog osvjetljivanja, sada je u modi "regionalizacija"!

Kako god bilo, evo nekoliko fotki sadašnjeg stanja pri kojemo neke "gljive" još dosta dobro svijetle, a neke su već na izdisaju ...

P.S. Postoje još neka raskršća u Zagrebu na kojima je rasvjeta "centralizirana" - ako se ne varam, na raskršću Kruga i Slavonske avenije su nedavno maknuli rasvjetu zavješenu preko raskršća. Na raskršću Slavonske avenije i Ulice Hrvatske bratske zajednice su još uvijek stupovi sa "centralnom" rasvjetom, no ovi su nešto noviji i vjerojatno će se održati još neko vrijeme ...



Jedna od "gljiva" u boljem stanju ... Snimio: Vanja


Čak tri (od ukupno 8) "gljiva" u jednom kadru! Snimio: Vanja


Ovdje se vide i novi, niži i vitkiji, rasvjetni stupovi. Snimio: Vanja


Petlja u punom sjaju sa "ground zero" ... Snimio: vanja

Oznake: Petlja, rasvjeta, Slavonska avenija, Držićeva ulica, trnje

U prošlom postu smo pričali o dekicama u kafićima, ali dekice su ovih dana svakidašnjica i po kućama ... bar kod nas koji se grijemo na toplanu i ne možemo si sami uključiti grijanje dok ne počne sezona ... a to bi trebalo biti već prekosutra, 01.10.2015. Juhuuuuu!
(nadam se da će ga odmah uključiti jer je u našem stanu već fakat friško ....)

A kaj se tiče grijanja ... pred koji dan sam prolazio bivšom trasom "Samoborčeka" i zatekao raskopani put. Radnici su otkrili toplovodnu instalaciju i maknuli stare betonske elemente koji su ju štitili i sad betoniraju nove. Ja se nadam da će biti pažljivi sa svojim strojevima kako ne bi bilo brzinskog krpanja u ove svježe dane ...

Usput, radnici su se nekad klonili medija i radije se zabavljali gledajuće pristale prolaznice .. a sada su mi pozirali bez da sam ih išta pitao i još su pitali u kojim će novinama izaći fotka, a za to vrijeme je pored njih potpuno nezamijećena prošla simpatična prolaznica. Ah, ta moderna vremena i želja za slavom ...



Nedaleko Selske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stari betonski elementi. Snimio: Vanja


Ku-ku! (umjesto gotovih elemenata sada se zida betonski "oklop" po mjeri) Snimio: Vanja


Veseli trudbenici ... Snimio: Vanja


... i gotovo nezamijećena prolaznica. Snimio: Vanja

Oznake: Toplana, instalacije, radnici, Samoborček, trešnjevka

U utrci za goste i zaradu ugostitelji su posljednjih dana dobili i još jednog suparnika - hladno vrijeme. Iako bi se u rujnu još uvijek moralo moći sjediti na vanjskim terasama (ta, s ljetom smo se pozdravili tek prije nekoliko dana!!!), po vremenu kakvo je ovih dana sjedenje vani nije uopće ugodno. I dok mu lokali u centru grada najčešće doskaču sa grijalicama (centar grada nam se pretvotio u Red Light district od silnih zacrvenjenih grijaćih tijela po kafićima! ), ima i onih koji pribjegavaju klasičnim rješenjima - dekicama. A ove dekice ovdje su me posebno privukle zbog boje - em je narančasto jedna od tipičnih jesenskih boja, em simbolizira toplinu ... čovjek naprosto dobije želju da se zamota u njih za ovako siva dana kao što je današnji!



Vrbani III. Snimio: Vanja

Oznake: kafić, dekice, jesen, narančasto, vrbani, trešnjevka

Hrvatska je u posljednje vrijeme puna alternativnih turista ... neki od njih stižu sa jugoistoka, zadržavaju se samo na pokojem usputnom noćenju i slabo troše u vanpansionskoj potrošnji (dozvolite mi malo šale i sa ovako ozbiljnom temom ), dok nam neki stižu i sa sjeveroistoka (vidi tablicu: Latvija) i sam bog zna što ih je nagnalo da svrate u Prečko. Ali, eto, i to je danak "globalizaciji" i pokretljivosti današnjih ljudi - vjerujem da to nije loše, što više znamo, što više ljudi poznajemo i što više različitih iskustava imamo, to nam je život bogatiji.

(jedan od mogućih razloga za njihov posjet je i nekadašnja plinska stanica u Prečkom, sada već duže vrijeme zatvorena, pune 4 godine, ali još uvijek živi u usmenoj predaji turista - skoro svake godine me bar poneki poljak ili talijan pita kako doći do nje )


width="800" />
Kod tržnice Prečko. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: latvija, kombi, alternativni turizam

... njima, ljudima s ruba.
Jer, nije samo izbjeglicama teško po ovakvom vremenu.



Stara Vlaška. Snimio: Vanja

Oznake: Vlaška ulica, stari papir, Beskućnici

Snimio: Vanja


Stara Vlaška. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Malo je nedostajalo da i ja jučer ujutro krenem na posao i u večernje aktivnosti biciklom ... do 18:30 je sve bilo u redu, ali kasnije ........ biciklisti od jučer, nadam se da su vas toplina, suha odjeća, ručnik i vrući čaj po povratku kući brzo vratili u dobro raspoloženje!

Oznake: bicikl, kiša, jesen, Vlaška ulica, ljepotica

Vi već znate da me je problematika gradskih vrtova uvijek zanimala ... Listajući po starim postovima u 15-tak sam minuta pronašao niz postova na tu temu, a to još nije sve ... evo desetak linkova tek toliko, za podsjećanje!

Džungla na Klaki

Vrt usred stambene džungle

Pod policijskom paskom

Lijep vrt u "predsoblju" elitnog zagrebačkog skvota

U vrtnome carstvu Dubrave

Lakun - s njim je sve počelo

Nestajanje jednog vrta

Otvoren je zajednički vrt Eko ekipe Prečko!

Umjetnost između grada i prirode

Kad se građanske ruke slože, do zajedničkih se vrtova doći može

Vrata okruga Vukomerec

A vezano uz gradske vrtove - danas navečer (četvrtak, 24.09.2015., 20h) održat će se u Kulturno informativnom centru (KIC-u), Preradovićeva ulica, predstavljanje e-knjige "Vrtovi našeg grada - studije i zapisi o praksama urbanog vrtlarenja" na kojoj je radila grupa autora pod paskom urednica Tihane Rubić i Valentine Gulin Zrnić. I ja sam dodao ponešto toj knjizi, izborom iz mojih tekstova na blogu te zapisima o stvaranju i životu zajedničkog vrta Eko Ekipe Prečko u kojem sudjelujem od gotovo samog nastanka i vjerujem da će večerašnja promocija biti zanimljiv susret ljudi koji imaju ponešto za reći o temi gradskih vrtova ... stoga ću i ja svratiti, a bit će mi drago ako tamo vidim i ponekog od vas!



Najavni letak promocije.

Oznake: gradski vrtovi, zbornik, Tihana Rubić, Valentina Gulin Zrnić, promocija

Došao je i taj dan, moramo se pozdraviti sa još jednim ljetom!

Ovo nas je ljeto dobro pazilo, propisno nas je osunčalo i ugrijalo i hvala mu na tome.

Zaista se ne mogu potužiti na sve ono što je meni osobno donijelo, pamtit ću ga po dobrome i osobito me veseli što ćemo se sa njim oprostiti na ovako lijep i sunčan dan. A jedna od stvari po kojima ću ga pamtiti, koliko god to zvučalo trivijalno, je ovaj plakat Teatra Exit. Oni su uvijek imali dobre plakate, ali ovaj ovdje je, po mojem skromnom mišljenju, nadvisio sve ostale: simbolika teatra i ljeta (sočna lubenica, mmmmmm!!!) u jednome!

Eto, pozdravljam te, ljeto, ostaj nam dobro do slijedećeg susreta ... jeseni, dobro mi/nam došla!



Savski most. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, plakat, Teatar Exit, SAvski most, trešnjevka, ljeto

Za razliku od izbjeglica koji se vlakom (i svim drugim sredstvima) kreću prema zapadu, ja sam protekloga vikenda, sa obitelji mi, krenuo prema jugu. Također vlakom.
I dok smo mi spavali u kušet kolima, u auto vagonu se za nama vozio i auto, jer smo ga trebali kako bismo dostigli Zaostrog, mjestašce na krajnjem jugu Makarskoga primorja. Zašto baš Zaostrog, sigurno se pitate vi ... nije bitno, odvraćam ja, uz nešto malo "posla" kojeg smo tamo morali obaviti, većinu vremena smo ipak proveli uživajući u suncu i toplome moru kojim nas je obdario posljednji ljetni vikend.

Ali, vratimo se mi malo na sami naslov, odnosno putovanje vlakom prema jugu. Umjesto da smo se, kao svi pravi hrvati, na jug uputili autom, mi smo se ipak odlučili na ovakav spoj vlaka i auta. S jedne strane zato da bih si uštedio 4 sata sjedenja u autu i učinio samo putovanje ugodnijim (a sve to za samo 77 kuna koliko košta prijevoz auta!), a sa druge kako bih si ženi i djeci priuštio iskustvo spavanja u vlaku, jednu malenu životnu pustolovinu Baš me zanima koliko je današnje djece ikada spavalo u vlaku! Pretpostavljam da ih ima više onih koji se nikada u životu nisu provozali vlakom od onih koji imaju iza sebe noćnu vožnju vlakom. ...

I, evo priče kako nam je bilo ...

Noćni vlak za Split vozi samo u sezoni, a to ove godine znači da je posljednja vožnja planirana za vikend 03./04.10 - izvan tog ljetnog perioda nema noćnih vlakova između Zagreba i Splita. Vlak je za naše prilike bio podugačak, čak 6 vagona + jedan vagon za prijevoz auta. U njemu su se ovoga petka vozila tek dva auta - naš i još jedan. Za one koji ne znaju, procedura ukrcaja je pomalo neobična - auto treba dovesti na rampu (istočni dio Glavnog kolodvora, skoro već pred Držićevu) dva sata prije polaska vlaka. Stigao sam na vrijeme i tamo već zatekao svog vozača-suputnika s kojim sam kratio vrijeme do dolaska čovjeka koji radi na ukrcaju. Obzirom da on češće prevozi svoj auto na ovoj relaciji uputio me je u sve tajne autotransporta.

Oko 21:20 stiže i željezničar, uvozimo aute u vagon (vožnja po rampi i u vagonu sliči pomalo na dolazak na tehnički pregled s time što ovdje treba pripaziti i na visinu, vagon je vrlo nizak) i tada smo slobodni. Preostalo je dosta vremena za šetnju oko kolodvora i osmatranje situacije - oko kolodvora izbjeglica gotovo da i nije bilo, ali su zato tu bili ljudi koji su željeli pomoći kao volonteri pa su tražili upute kako to najbolje učiniti.



Vagon za prijevoz auta. Snimio: Vanja


Pogled sa strane. Snimio: Vanja


Večernja atmosfera oko kolodvora. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usprkos svemu, reprezentativno .. Snimio: Vanja


Sve u svemu, naš je kolodvor sada više zanimljiv sa arhitektonskog smisla, jedna u nizu reprezentativnih gradskih građevina, nego što je važan kao prometno čvorište. Da, još uvijek postoje ljudi koji putuju vlakom, i u prigradskom i u međugradskom prometu, ali je količina ljudi koja prođe tom najvećom i najvažnijom željezničkom stanicom u zemlji manja nego broj putnika na nekoj frekventnijoj tramvajskoj stanici. Koliko sam uspio uočiti za mojih posljednjih posjeta, uu vrhu prometne špice otvorene su tek 3 ili 4 blagajne za unutarnji promet i nikad nije prevelika gužva. Na peronima i u čekaonici vlada provincijska atmosfera, bez puno gužve i užurbanosti ... prava gužva i užurbamost su u Pothodniku i na tramvajskoj stanici ispred Kolodvora. Bio je petak uvečer i gradska se mladež uputila u večernje izlaske tako da sam se mogao uputiti u najnovije modne i zabavljačke trendove.

Ali, vratimo se mi na naš noćni vlak. Stigao je 20-tak minuta prije polaska, a osim nas dočekala ga je grupa japanskih turista (njih 5) te još nekoliko stranih turista s ruksacima. DO polaska vlaka u cijelom vagonu sa kušetima (u kojem ima mjesta za oko 60 putnika) bilo nas je, ako sam dobro brojao, 14 putnika. U drugim vagonima situacija nije bila ništa bolja, dapače, čini mi se da je putnika bilo manje.

Kondukter, pravi dalmatinac, je bio u formi - prvo se nešto natezao sa japancima, "E, ajte vi malo ustranu!", onda je nama objašnjavao da nam deke neće biti potrebne (poslije nam je rekao zašto - da ne bi morao dijeliti dekice on je malo odvrnuo grijanje vagona), podijelio nam je posteljinu i jastuke, uzeo karte ...

U 23:05 smo krenuli, točno na vrijeme. Malo smo se još divili pogledu na grad iz tramvaja, meškoljili se, namještali posteljinu ... i, legli na spavanje. Bilo je dosta bučno tako da ne mogu reći da li sam u zvuku kotrljanja po tračnicama uživao (što je slučaj kada je ta buka manja) ili me je smetao u spavanju, a tome još treba dodati i povremeno drmusanje i, naročito na ličkim dionicama, sirenu strojovođe koji ju mora upotrijebiti na nezaštićenim pružnim prijelazima kojih tamo očito ima jako puno.

Kako god bilo, svitanje nas je razbudilo na početku spuštanja prema Kaštelima gdje smo se razveselili moru, a malo manje oblacima koji su nadirali preko Kozjaka ... no, usprkos nekoliko kapi kiše koje smo fasovali u Omišu većina dana je ipak bila lijepa i popodne je pao i odličan kupanac u Zaostrogu.

Ali, da ne zaboravim ispričati priču do kraja ... dakle, uslijedilo je lagano spuštanje prema Solinu (usputno sretosmo "splitsku prigradsku željeznicu" tj. jedna motorna kola koja voze na relaciji Split-Kaštela) pa ulazak prema Splitu i točno na vrijeme, u 07:00 uđosmo u splitski kolodvor.

Odmah su stigli i nosači sa svojim kolicima (nisam uočio da li su uspjeli nagovorit japance da im ponesu ruksake), policija (jasno, uz obavezno legitimiranje ...) ... a na preuzimanje auta smo ipak još sačekali i to dobrih pola sata ... ali, i to smo obavili na opće zadovoljstvo (uz malo postrugane nosače na krovu, vagoni su zaista VRLO niski) i mogli smo krenuti dalje. Noćna vožnja vlaka je bila iza nas, a sunčan dan i more su bili pred nama! Ali, to je već jedna druga priča, izvan okvira ovog bloga ...



Jutro nad Kaštelima. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prigradski vlak od jednih kola. Snimio: Vanja


Dobro došli u Split! Snimio: Vanja


Nek se vidi i Sveti Duje, nek se zna gdje smo! Snimio: Vanja


Sad će istovar ... Snimila: Bubamara šarena


Za preuzimanje auta se treba zavući u kavez ... Snimila: Bubamara šarena


Pogled u kavez Snimila: Bubamara šarena


Evo me vani! Snimila: Bubamara šarena


Pogled na grad sa omiške tvrđave. Snimio: Vanja


Plaža u Zaostrogu. Snimio: Vanja

Oznake: željeznica, vlak, glavni kolodvor, Split, auto

Kamo se još zapravo ide iz ovog našeg Zagreba vlakom?
Eventualno na posao ili sa posla, za one kojima ova sadašnja prigradsko-željeznička mreža može skratiti taj svakodnevni put, svi drugi smjerovi su postali čista egzotika ...

No, nakon što vlakovi kod nas šutke, malo pomalo izumiru, odjednom su se pojavili ljudi kojima su vlakovi potrebni, koji ih mogu dovesti u obećanu zemlju tamo negdje na zapadu, a mi smo im iznenada postali jedna od usputnih stanica, jedan od "ranžirnih kolodvora" na kojima ih, često i protiv njihove volje usmjeruju ovamo ili onamo. A sve uz policijsku pratnju, crvena svjetla, natpise "ne ulaziti" ... teško je prići evropskim dverima, još teže ući. A što ih tek čeka iza njih?

Pokušat ću se prosjetiti ovih događanja i ovih mojih pitanja za mjesec dana, godinu, pet godina ... tko zna kako ćemo gledati na sve to i mi ovdje, i oni ondje (oni = sadašnji izbjeglice, ali i oni koji će ih primiti u svoje društvo, drage volje ili protiv volje), kakve će sve promjene donijeti ova priča kojoj je sada teško nazrijeti kraj.



Glavni kolodvor, petak navečer, nakon prvog vala izbjeglica ... Snimio: Vanja

Oznake: Izbjeglice, imigranti, glavni kolodvor, vlak, željeznica

Hrvatska je uvijek spremna pomoći, pa je tako iskazala svoju gostoljubivost i tokom košarkaškog prvenstva Evrope - ne samo da smo nudili lak za parkete već smo ponudili i svoju košarkašku momčad ostalim ekipama da sa njom obrišu parket ... :žalosni smajlić:



Reklama iznad "Name" na Kvatriću. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, plakat, Chromos, parket, košarka, kvatrić

Već se godinama i desetljećima čudim nekim stvarima u našem gradu i nikako da se načudim ... a jedna od tih je i rekonstrukcija gradskih ulica i pločnika. Nekad se radovi obavljaju na mjestima gdje su potrebni, dapače nužni (svježi trešnjevački primjer: rekonstrukcija Trsatske ulice koja je bila u očajnom stanju), a nekad na mjestima kojima ama baš ništa ne fali. Isto tako, kad se radovi već rade, često se dešava da se neki lokalni problem uopće ne sanira i ne popravi, već i nadalje stoji (primjer: stube u Sokolgradskoj ulici kraj kojih se mogla napraviti i rampa - ali nije, vidi ovdje)

Najsvježiji takav primjer je rekonstrukcija pločnika u Horvaćanskoj ulici na dijelu od Selske ulice do Srednjaka (sjeverna strana). Pločniku je zaista trebala obnova jer je korijenje velikih topola posve nadiglo asfalt na dosta mjesta, no način na koji je pločnik obnovljen je posve besmislen. Tu se ponajviše radi o biciklističkoj stazi - na tom je dijelu ona bila, na posve tipično zagrebački način, posve izolirana, bez spoja biciklističke staze na postojeću drugu stazu uz Selsku odnosno na nastavak staze uz Horvaćansku cestu od Srednjaka na zapad. Po važećim propisima, biciklist bi, vozeći se recimo sa sjevera, biciklističkom stazom uz Selsku cestu i skrećući desno na zapad Horvaćanskom, trebao teleportirati sa kraja staze u Selskoj cesti na kolnik, a zatim, valjda gurajući bicikl doći do početka staze (kojih 10-15 metara dalje) u Horvaćanskoj cesti, zatim se voziti 50-tak metara stazom uz zgradu, potom se ponovo teleportirati na kolnik, zatim opet teleportacijom ili guranjem doći 30-tak metara dalje do slijedećeg početka staze da bi se onda mogao voziti slijedećih 50-tak metara bic. stazom do Srednjaka. Posve besmisleno, zar ne?

Kao alternativa tom bezumlju biciklistička staza se mogla jednostavno spojiti s kraja na kraj - ako možda projektan i izvođač i nisu htjeli ili imali dozvolu spajati stazu na krajevima, mogli su je bar spojiti unutar te svoje obnovljene dionice ... ali ne, to nije učinjeno.

Drugi besmisleni detalj je vođenje biciklističke staze po pločniku uz zgradu u Horvaćanskoj gdje je sada trgovina "Bille". Pločnik je tamo uzak i biciklistička staza tamo bespotrebno oduzima mjesto pješacima, jer bi se ona mogla mirne duše provesti po kolniku parkirališta gdje mjesta ima više nego dovoljno. Pogotovo je kritičan izlazak iz "Bille" gdje je staza ucrtana na manje od metra od samog ulaza/izlaza.

Eto, umjesto da se Zagreb riješi jednog lošeg rješenja na biciklističkim stazama, sada je ono samo dodatno "potvrđeno" .... šteta!
(na kraju, eto ipak jedne malecke koristi od radova - napokon je spušten rubnjak na prelasku preko parkirališta što je odavna bio veliki problem kojeg su nepoznati autori rješavali hrpicama betona uz rubnjak kako bi omogućili manje stresan prelazak preko tada visokog rubnjaka ...)



Pogled od Selske ceste. Uočite široko parkiralište ispred zgrade koje bi bez problema podnijelo i biciklističku stazu koja tad ne bi "gušila" pločnik. Snimio: Vanja


Preusko! Snimio: Vanja


Rubnjak je napokon spušten, ali je početak staze stavljen nepotrebno daleko ... i, zapravo, zašto je staza uopće prekidana? Snimio: Vanja


Dio prema Srednjacima je ispeglan ... Snimio: Vanja


... ali, staza ponovo slijepo završava prije raskršća. Biciklistu dragi, sjaši, guraj, opet zajaši ... i tako dvadesetak puta na cca 5 km staze uz Horvaćansku cestu/Matetićevu ulicu ... Nisam mjerio, ali siguran sam da to "sjeckanje" produžava vrijeme vožnje za skoro pa duplo. Tko bi se zapravo htio voziti po takvoj stazi slijedeći zakonske propise? A nije da zaista postoje neki stvarni problemi zbog kojih spajanje nije moguće ... Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, trešnjevka, Horvaćanska cesta, pločnik

Snimio: Vanja


Ljeto nam ove godine odlazi sa stilom. Mislim da se zaista nitko ne može potužiti na njega - sunca je bilo napretek, topline također (taman do granice izdržljivosti, ali ne i preko), ali je ipak u odlučujućim trenucima bilo i nešto kiše, poneki svježiji dan, točno toliko da ljeto osjetimo u njegovoj punoj snazi, ali da nas ne okrene protiv sebe. A čini mi se da je tako i ovih dana - nakon serije svježijih dana ponovo je zatoplilo i protekli je vikend najavio zapravo jednu od najljepših pojava u ovim krajevima, lijepi završetak ljeta. Jutarnja sumaglica i svježina nakon koje slijedi brzo zagrijavanje, toplina dana sa suncem koje još nije izgubilo snagu .. a zatim, s večera, ponovo dašak svježine.

Lijepo zar ne?

Kad pogledam kako su ove sezone živjeli vrtovi i voćnjaci zaista se nemam zašto požaliti ... Ovo je bila godina paradajza - bilo ih je svih vrsta, puno, bez bolesti! I paprike su sasvim solidno rodile ... luk je isto bio OK. Gdje god prođem, vidim da ima puno bresaka, jabuka .. i orasi su rodili nakon izrazito loše prošle godine.

Zaista lijepi završetak ljeta, bogat plodovima svih vrsta!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: jesen, ljeto, plodovi, voće, povrće, paradajzi

Nova cesta. Snimio: Vanja


Raznoraznih bisera se može naći ne samo u dvorištima, već i u haustorima - evo fotke iz jednog haustora u Novoj cesti, ni 100 metara udaljenog od onog jučer objavljenog dvotišta sa lijepim ulazom!

Oznake: trešnjevka, Nova cesta, sandučići, haustor

Nova cesta. Snimio: Vanja


Sigurno poznajete onu staru narodnu uzrečicu "Sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva kraja"?

Međutim, u suprotnosti sa tom izrekom možemo reći da niti jedna kuća, zgrada, ulica, grad nema samo jednu stranu, već uvijek dvije ... često je ona "javna" ušminkanija, ljepša, cifrastija, dok se ona druga, bez glamura, ukrasa i često čak i najobičnije fasade, krije u sjeni, iza zatvorenih vrata. To ne znači da je ta druga strana manje zanimljiva, već samo da ju takvome smatra njen "vlasnik", stanar, mjesna uprava ... i onda se često dese velika iznenađenja kad se, slučajno ili namjerno, negdje u sakrivenom ćošku, izvan pogleda, otkrije neki biser.

U današnjem postu bih vam skrenuo pažnju na jedan takav mali zanimljivi detaljčić, na ulazni prostor jedne od zgrada u Novoj cesti, neposredno prije kružnog toga kod Adžijine/Kranjčevićeve ulice (jugoistočna strana). Taj prostor (ne znam kako da ga uopće nazovem - veranda nije jer je zatvoren, mislim da ni predsoblje nije prava riječ - imate li neki prijedlog?) je napravljen od drveta i, na žalost, već je podosta nagrizen zubom vremena ... i, što je najbolje, nije uopće tako nevidljiv. Jest, malo je uvučen od ulice, ali se tu ipak radi o dvorištu otvorenom javnosti (zbog vulkanizerske radionice u dvorištu) tako da svatko može doći do njega i pogledati ga iz blizine. Pri tome je zanimljivo da je ostatak zgrade posve običan i nezanimljiv, međutim očito je taj detalj povukao majstora da si da truda i volje da od njega napravi nešto drugačije. Da smo recimo u Njemačkoj, ne bi to bilo ništa tako posebno, no u našim krajevima, a pogotovo na radničkoj Trešnjevci, to je ipak neočekivan detalj vrijedan pažnje. Svratite i vi i pogledajte ga i uživo!

(što se Trešnjevke tiče, nešto u tome stilu bi bili balkoni na zgradama Pupinova naselja ili, u Maksimiru, nadstrešnice iznad ulaza na Gogoljinu brijegu)



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: dvorište, Nova cesta, trešnjevka, Veranda

Malešnica. Snimio: Vanja


Možda niste ni znali da se poznati američki heroj dječjih priča, Gingerbread Man, skrasio u Zagrebu - sigurno je tome doprinijela i ova ljupka djevojka sa kojom sam ga ulovio u šetnji?

Oznake: Gingerbread man, malešnica, grafiti

Branimirova ulica. Snimio: Vanja


Dame i gospodo,

obaviještavam vas da sam se vratio s godišnjeg ... dakle, počinje skupljanje zanimljivih tema i fotki za nepoznatozagrebačku blogersku sezonu jesen/zima 2015/2016! :o)

Već se veselim!

Oznake: branimirova ulica, obavijest, plakat