Stariji, a takvi su uglavnom ovdje na blogu, sjetit će se hita o depresiji od graha i kupusa, koju su izvodili tkz. pastirski rokeri, preteće današnjih tomsona i drugih svenarodnih junaka. Jučer kad sam razgovarao u društvu o odlasku na pulski sajam, odnosno za razliku od ostalih, festival knjiga, koji tako uspješno vodi Magdalena Vodopija, ove godine između ostalih gostuju dobitnik nobelove nagrade za književnost, prvi put afrički književnik, te uz njega jedan od dva najuticajnija svjetska filozofa, autor "Kritike ciničnog uma" Sloterdijk, spomenuo sam Magdaleninog oca Boška Obradovića, osnivača i tekstopisca "Atomskog skloništa". Atomci su spadali u rijetke bendove koji uopće nisu koketirali s elementima folklora i pučke tradicije balkanskih tada republika,poslije država, ja sam naravno dodao riječke Parafe na počecima, drugi neke slovenske i srpske (Disciplina kičme npr.) bendove, bilo ih je, al nisu bili uspješni poput ovih koji su zgrtali lovu. Boško je par godina prije smrti utemeljio i ovaj sajam, koji se ipak i te kako ukorijenio u ovoj ciničnoj primitivnoj sredini, gdje, kao i uostalom na blogu, dominiraju zatucane budale i njihovi papagaji, koji su se kao većina stanovništva, prilagodili lažnoj sigurnosti svojih kaveza.
I ja sam zadovoljan, dok se god u ovakvoj sredini može uz kupus i grah priuštiti kobasica, dobro je, ionako će biti gore, većina već sada zna da su kobasice nezdrave i spremni su i bez njih klicati odgojiteljima i poglavarima nacije.
p.s.
Blog događaj jučerašnjeg dana je svakako reaktiviranje mlade blog doajenke, moje dizajnerice, link sam obnovio među preporukama, i na blogu ima sretnih dana.
|