subota, 27.08.2016.

Čekamo odlazak

Sve rjeđe putujem vlakom, nije to više to, nekad se pilo, pušilo, družilo, ružilo, preskakalo ili prespavalo odredišta, nestala subkultura putovanja, propali vagon restorani, toaleti su doduše bili prljaviji. Zahvaljujući jeftinim mjesečnim kartama prošlo se i dosta Europe praktično živeći u vagonima.
Ipak često posjećujem kolodvore, zadržali su mi neku mistiku odlazaka u nepoznato. Jedan od rijetkih u koje nisam doputovao, onaj praški, jako mi se npr. svidio kad sam boravio prije par godina kod prijatelja koji je stanovao u blizini, po jutarnja peciva ne bih odlazio u Spar u centru, nego u Billu na kolodvoru, i Jinu se sviđala okolica.
Za rata sam pisao i objavljivao na netu isključivo na njemačkom jeziku, no usput malo i učio korienski i slične hrvatske. Za naše željezničke postaje ipak bolje paše starohrvatska riječ "kolostaj" od ove koji su svi prigrlili "kolodvor", opet odlutah od onoga što sređeni blogopuk naziva temom posta.
22:24 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.