Nachtfresser

Na Krk smo se uputili na dva tri dana, nisam ni punjače nosio ni išta suvišnog, u posljednji moment sam stavio i Haffnerove "Bilješke o Hitleru". Ispostavilo se da mi je knjiga bila karika koja nedostaje u razumijevanju jednog vremena i eto pomogla mi u razumijevanju i svladavanju indoktrinacije kojoj sam i ja bio, koliko god se trudio nezavisno razmišljati, sustavno izložen. Knjiga mi nije promijenila mišljenje o luđaku i psihopati što je Hitler bio, ali mi je razjasnila kako je bilo moguće da se tako nešto dogodi.
Znao sam i to smo učili da je Njemačka poražena 1918.godine i da joj je nametnut ponižavajući mir te da je ostala bez nešto teritorija, al ja osobno nisam znao da je veliki dio Nijemaca smatrao i prihvatio jasno pogrešnu tezu Hitlera, političara u usponu, da Nijemci ne bi izgubili rat da im njemački socijalisti nisu zabili nož u leđa pokušavajući 1918. iskoristiti metež pretećeg poraza i pokušavajući izvesti socijalističku revoluciju.
Slijedi još detalja koje nisam znao, između ostalog razlike u odnosu prema kapitalizmu nacionalsocijalizma i fašizma.
Nameće se misao da je netko 1938. likvidirao Hitlera, u trenutku kad je mirnim putem već vratio njemački izgubljeni teritorij i iskorijenio nezaposlenost (bilo je 6 milijuna nezaposlenih kad je došao na vlast), ostao bi zabilježen, bez obzira na idiotsku retoriku, kao jedan od najuspješnijih vladara u povijesti. No ludost, kad joj se da prilika, teško je zaustaviti.
Budući da smo u Krku ostali duže nego planirano, našao sam tamo u policama i nepročitani Wagnerov "Moj život". Wagner mi je uz Liszta uvijek bio omiljen kompozitor, a kao student germanistike sam sudjelovao u polemici oko prijevoda Nietzscheove knjige "Der Fall Wagner", kod nas, a i po Europi prevođenoj kao "Slučaj Wagner", polemiku smo naravno izgubili mi što smatramo da to nije baš potpuno ispravno ni precizno, a knjiški moljci su nas i podučili da ne znamo ni upotrabu genitiva. U knjizi se naravno radi o Wagnerovom padu, a on se može dobro pratiti čitajući njegovu biografiju.
Iako nisam imao pojma o Wagnerovoj mladosti i prvom braku, osobno me pogodilo što sam čitajući nepogrešivo pogađao nadolazeća događanja, ne volim to, znači da sam zaista star i oboružan iskustvom, te što sam osjećao da je u stvari teško što moglo ići drukčije. Jedino nepredvidiv mi je od početka bio njegov odnos s psom, do kojeg je došao čudnom igrom slučaja, koji je njega i prvu ženu pratio na izuzetno riskantnom ilegalnom putu za Pariz, bio s njima u trenucima najvećih pariskih kriza te nestao kad su dospjeli u dužničku krizu i doživili dno dna.
Tu je mnogo toga nejasno, radi se o velikom psu koji je stalno bio odvezan, Wagner je tumačio da mu je ukraden, no otprilike godinu dana nakon toga on jedno maglovito jutro sreće psa za kojeg je uvjeren da je njegov nestali, ovaj ga navodno prepoznaje, stalno izmiče i na kraju ipak pobjegne, Wagner to tumači sjećanjem na neka kažnjavanja kojima ga je svojevremeno podvrgnuo.
Slike krčkog odmora ne prate baš post, i selekcija prilično nasumce vršena, nisu samo dobre tu. Na predzadnjoj se baš ne vidi, radi se o redu za plažni vece, al se vidi ono što mi nije bilo jasno pa sam fotkao, učinilo mi se da vidim ženu bez gaća. Inače zbilja nikad nisam vidio meni gluplji modni trend, ovo, malo jesu, ali baš i nisu tange.
p.s.
Jedna fotka dokumentira da ima poduzetnih muškaraca s frizurom identičnom mojoj