utorak, 12.07.2016.

Park i pozadine



U popodnevnoj šetnji Jin i ja napravimo obavezno pauzu u parku, imamo dvije klupe, odaberemo ovisno vremenskim okolnostima. U radne dane mi je služila za opuštanje i ispuštanje dnevnih frustracija iz glave, sad pak meditiram dok Jin ili budno stražari ili šetka okolo, a ponekad zasjedne kao jučer i na klupu uz mene. Jučer sam razmišljao o odličnom intervjuu Ivana Supeka, o njegovom osjećaju promašenosti vlastitog života, jer je doživio poraz svih humanističkih ideala za koje se cijeli život borio. Ja se baš nisam pretrgao od borbe, al potpisujem doktorovu dijagnozu. Pala mi je ideja za jednu žestoku pjesmu, čisto za svoju dušu, al u blizini niti kompa, niti papira u torbici koju uvijek nosim sa sobom, često se na radnom mjestu svejedno zateknem bez kemijske, jučer su me provocirale čak dvije. Pjesmi nije bilo suđeno biti napisano jučer, vjerojatno ću je naknadno silovati neki drugi dan, morao sam se zadovoljiti gutljajem jegera iz opet nedopunjene pljoskice. I rezervne očale su bile van futrole, ništa nije bilo u redu.
12:55 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.