Nachtfresser

Čim počne ljeto turistička mjesta uz more postanu meni dosadna. Pretrpane plaže zguranih tjelesa u uglavnom antiseksi kupaćim kostimima, cijene do nebesa, osmišljavanja kako nas pokrasti na svakom koraku, da se razumijemo, nije to samo naš specijalitet, Česi, iako još i bez mora, su u tome bez premca.
Izuzetak su jutarnje šetnje s Jinom, tko još ne zna, gospodinom psom. Ustajemo nekad i prije šest i tad se obično i nešto događa. Pijana mladež nakon neprospavane noći, jutarnja kupanja, buđenja i jutarnja higijena onih koji su prespavali pod vedrim nebom, joggeri i tjelovježba, uglavnom nalijećeš na pojedince, koji se što dan odmiče, pretvaraju u masu.To su često u pojedinci i u raznim ćudorednim prekršajima, ali moralna policija još spava.
Tada počinju raditi i čistači, smetlari, spremači, komunalci ili kako god želite. Cijeli život sam bio u zabludi, a to je bilo i uvriježeno mišljenje u onom sustavu, da su to uglavnom ljudi koji nisu uspjeli u životu. Moj pokojni splitski stric je volio govoriti za mene, još tad jako mladog, da ću kad odrastem biti ili predsjednik države ili smetlar, i te kako je fulao, za ovo prvo posve sigurno, navodim kao ilustraciju u kojim se kategorijama razgovaralo.
No eto, mi smo dobili rat, kapitalizam, prevrednovanje svih vrijednosti. Ljudi se tuku za koncesije tko će čistiti preko sezone koji dio turističkih mjesta. Imam što viditi koga Jin u ranu zoru radosno pozdravlja, davnih godina smo nas trojica uvijek zajedno kulerski operirali preko sezone, teme su nam bile od vrhunaca rock glazbe do filozofije, konzumirali smo sve što su konzumirali urbani mladi, sva trojica iz tkz. uglednih obitelji. Treći je oženio ljepoticu i živi, kako sam igrom slučaja čuo, sretno i uspješno u inozemstvu.
p.s.
Sjetio sam se jednog uvaženog blog kritičara, koji mi je znao zamjerati, da ne znam završiti započetu priču, pa zbilja ne znam