Nachtfresser

Razmišljam jučer šetajući po Opatiji, ne iritira kod nas samo opća neposlovnost ni logika svi kradu, snalaze se, to je kapitalizam. Iritira i to što svi, očito s pravom znaju, da se ništa ne može napraviti i smiju se mom trošenju vremena da mailom upozorim hrvatsku poštu da se pošiljka koju sam poslao još 30. prosinca negdje izgubila, odnosno jednostavno nije stigla do primatelja. Doduše teoretski postoji mogućnost da je primatelj, Nikonov servis za Hrvatsku, primio mali fotić i da ga je netko tamo sebi zadržao. Iritira i podrugivanje na postavljeno pitanje, jel treba na uvid garantni list jer jasno je da garancija ne vrijedi za ekran. Baš svi su rekli da se to ne popravlja, tip iz servisa mi je telefonski rekao da je popravak oko 350 kuna, pa budući da mi je i na novom identičnom fotiću za nepunih mjesec dana otišao ekran shvatio sam da mi je ipak jeftinije dati 350 nego 500-550 kuna. Bilo bi tako kad bi živili u državi u kojem pošta nije ono što je.
Ne znam što će nekom Nikon Coolpix L31 razbijenog ekrana, al eto, ima ga, jer sve što nije poslano s povratnicom je očito plijen nemotiviranih djelatnika, mene mnogo više iritira što ni u jednoj recenziji ne stoji, ako misliš nositi fotić sa sobom u torbici ne kupuj nikako Nikon Coolpix L31 jer mu ekran strada pri najmanjem guranju u autobusu, najjeftiniji je, lijep je, dobre fotke, al ako nisi navikao snimati na slijepo poput mene to jednostavno nije fotić za tebe.
U Opatiji je jučer bilo jako lijepo bez puno ljudi i automobila.

Oznake: Nikon Coolpix L31. hrvatska pošta, nestanak, pošiljke