utorak, 15.12.2015.

Sve te naše rupe



Ne znam što je gore večeras, što sam dobio mat od znatno lošijeg protivnika ili što sam pročitao pisma Bukowskog do kraja, ovo drugo me ipak znatno više deprimiralo. Očekuje me i u reali nadigravanje s protivnicom koja mi se gadi, inače baš je sve ono super (ironija).
Pisma su od perioda u kojem je umjetnik najjači do onog iz posljednje faze leukemije. Od mučnine zadnje faze izvlači samo pismo o zatvoreniku kojeg je poznavao, pisano deset dana prije smrti, koji je bio zatvoren u samici i nakon što mu je istekla kazna nije želio van iz te rupe, kako kaže, smatrali su ga ludim, a bio je jedan od najrazumnijih ljudi koje je ikad upoznao.
Inače razočarao me detalj od predzadnje veze pjesnika s mladom Lindom King, naime naletio sam u nekoj antologiji na njenu pjesmu "Veliki pjesnik" posvećenu Bukowskom koja mi se jako svidila, u kojem se spominje i njegov omiljeni toaletni papir, poezija na entu, sad se ispostavilo da je on sam korigirao i sudjelovao u radu na toj pjesmi.
Što se može, moja slabost, potreba za idealiziranjem. I oko žena i oko pića u nekim pojedinostima se ne slažem s njim, te u bitnim stvarima poput kućnih ljubimaca, preferirao je mačke, al da je zbilja bio neprikosnoven američki književnik pisma su mi definitivno potvrdila.
22:12 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.