utorak, 13.10.2015.

Daščara



Kiši cijeli dan. Svejedno, morali smo vani. Onda je pojačano pljusnulo kad smo se dovoljno udaljili od kuće. Nakon prijateljeve velike nužda po najvećem pljusku na brisanom prostoru, mislim da je u tome moj pas majstor kakvih nema, dokopali smo se jedne daščare. Najveći gušt je promatrati u prirodi divljanje iste, sklonjen pod sigurnim krovom, naravno ako nisi već potpuno mokar. Oni koji tako natkrovljavaju zelenilo nisu obično svjesni koliko su im namjernici ponekad zahvalni. Opušak podsjeća da je još netko skoro posvajao prostor.
21:47 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.