Najgluplji povod nedavnog štrajka je bio da su se zdravstvenim djelatnicima digle plaće. Kao prvo ne smije se biti zavidan sposobnijim sindikalistima, kao drugo sestre i liječnici masovno nakon uklanjanja birokratskih prepreka odlaze u Njemačku, a sad već i Englesku, treba barem one komotnije i nesklone takvim rizicima pokušati zadržati. Post o ostalim štrajkaškim glupostima ipak neću napisati jer više niti sam županijski povjerenik niti me zanimaju te manipulativne igre, a ne pada mi više na pamet na skoroj sindikalnoj skupštini aktivno se angažirati, a kamoli kandidirati. Predugo traje vrijeme Andrićevih fukara.
Dovoljno zanimljive su skitnje vikendom okolo dok se još mogu priuštiti i promatranje situiranih junaka našeg doba, dok Jin za odmor ispred trgovačkih centara skoro isključivo bira hladovinu mercedesa ili dok je bilo još jače sunce džipeva.
Jučer sam za ručak poručio, potpuno neovisno o mladom francuskom paru za susjednim stolom, hobotnicu na salatu, želio sam lignje, no u konobi. u kojoj služe skoro isključivo svježe ulovljeno, nije ih bilo. Zanimljivo, Francuzi nisu bili zadovoljni, ja jesam. Nisam najbolje, nije ni konobarica, razumio njihove primjedbe, da li su im bile pretvrde ili prekiselo začinjene, meni su bile taman, no u jednom trenutku mi je palo na pamet da sam prije dosta godina, kad se po dućanima još mogao nabaviti dobar pršut i pristupačan biftek, bio znatno, znatno kritičniji. Hobotnicu iz tih vremena doduše baš i ne pamtim osim jedne nezaboravne ispod peke koja je i vizualno imponirala.
|