subota, 03.10.2015.

Opatijsko sljubljivanje mora, neba i onog između



Štrajk je završen i trebalo bi dok me stvaralački bijes ne prođe napisati osvrt na izuzetno glupu procjenu i pripremu metuzalemskih ovnova prethodnika za njega, al eto, jučer sam ulovio zadnje sunce pred pljuskovit dan u Opatiji i to je svakako mom čitalačkom krugu zanimljivije i estetski neusporedivo nadmoćna tema.
U stvari Opatija se nije promijenila od vremena u kojem je nisam volio, ona je i dalje strašno dosadna prepotentna stara dama koja baš putniku prolazniku i nema što posebno ponuditi osim Kraševog Choco bara koji drži kvalitetu. I Rijeka i okolica su bolji izbor za ručati, a i za večernje izlaske.
Ipak nekad dosadu trebamo, dosada u kombinaciji sa suncem i mješavinom starog i novog uzmornog graditeljstva zna biti naprosto neodoljiva i oživljava i tijela svojih posjetiteljki za kojima se u neko drugo vrijeme i na drugom mjestu ne bi ni osvrnuli. Ovakvih dana bez prevelike gužve primjetimo i majstorstvo ne baš poznatih neimara koji su kombinirali sadnice u parku pa je u detaljima izrastao u nešto zaista posebno.
U Opatiji ordiniraju i majstori medicine, između ostalog naš nezamjenjivi Koreanac Shin, no sve je teže složiti ono što ljudska bijeda pomognuta sustavom nagriza, tu su ovakva lječilišta sve nemoćnija.
09:42 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.