Onako vremenom polako skužiš neke stvari, tako smo i mi eto skužili da će nam proći život, a eto, pored svih tih kazališta, nismo nijednu predstavu pogledali u legendarnom berlinskom Brechtovom. Vođenje oko i kroz kazalište smo imali s jednim Brechtovim suvremenikom, vidili smo njegovu čuvenu ložu u kojoj se između ostalog za vrijeme predstava pušilo i pilo, jedna za drugom, on je uostalom bio intendant iliti šef.
Nažalost, zakasnili, do jeseni ništa, a u jesen, kako stvari stoje, nas nema.
Prije smo posjetili najveću berlinsku knjižaru u Friedrichstraße, nikako joj zapamtiti ime, al pamtim da je muški WC kat iznad ženskog, o toj zadnjoj Sloterdijkovoj knjizi se toliko priča u filozofskim i uopće mislilačkim krugovima da ju se jednostavno moralo nabaviti. Inače on mi je svojom "Kritikom ciničkog uma" pomogao da zaokružim svoje teoretsko znanje o bitnim životnim pitanjima kao što su npr. guzica, pišanje i sranje, te se tom knjigom svrstao uz moje klasike uz Nietzschea na kojem sam diplomirao.
< | srpanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |