Prvo mi fotkanje jutros u šetnji prema gradu nije išlo, svi koje bih primjetio kao zanimljive žurno su odmicali, sad mi dvostruko očitava fotografije u editoru, taj problem mi je već vadio živce. Dobre su mi te fotke na neboderu s maksimalnim fokusom, pričini mi se živo biće i gađam, jutros eto baš nisam ubo, donju polovicu tipa koji je očito upravo ustao i išetao na balkon. Jednu tetu sam snimio na pješačkom da bi mi se onda ponovo pojavila na horizontu, imam vremena, na godišnjem, onda sam je počeo čisto ovako fotografirati, pa je i primjetila, nisam se skrivao, al sam bio na sigurnoj udaljenosti.
Na tržnici sam neplanirano kupio dvije kile breskvi za 15 kuna ("ja ću svom profesoru samo najbolje odabrati, svašta me on naučio..." trgovkinja, bivša učenica), saznao da je moja teta za limune uzela mjesec godišnjeg, a očajan izbor, ništa, odlučio sam se isprobati "bio" varijantu nekog od naših trgovačkih lanaca. Zatim srećem našeg legendarnog blogera Miška s njegovom Foksi, danas ne trči, pa smo se lijepo ispričali, u stvari oko bitnih stvari se jako dobro razumijemo iako bi površni pratitelj naših pisanija stekao drukčiji dojam.
Inače u komentaru je jučer Dražen spomenuo škakljivo pitanje posjećenosti blogera znajući da ću se upecati, u tom smislu moj blog pamti i bolje dane, specijalizirani poput njegovog imaju sigurno znatno više posjetitelja, prije dosta godina sam na jednom njemačkom sajtu naletio slučajno nešto drugo guglajući na tablice posjećenosti blogova po blog servisima, više se ne sjećam po kom principu, uglavnom od današnjih blogera Euro je bio drugi i to ispred sad već afirmiranog književnika Kruleta, a moj blog, onda ne baš dugo "cool" jedanaesti što me onda razočaralo jer sam bio poput profesora početnika koji misle da učenici eto baš njih najviše vole i najbolje razumiju. S druge strane me obradovalo da su oni koji su tad žarili naslovnicom, mudani, duške i slični provokatori te jedna seljančica koja je baš tad bila na neslovnici jer je uživala u intimnoj depilaciji, bili znatno ispod. Nedostižan rekord mi je postigao post s golom Paris Hilton, bilo je oko 1700 jedinstvenih posjeta prva dva dana, najbolje je bilo to što sam ja post sa svim fotografijama objavio na pokojnom građanskom xportalu, i tamo sam bio Nachtfresser, od blogerica je tamo pisala Annaboni, na blogu sam se samo pohvalio kako će tamo eksplodirati brojač posjeta i objavio mislim jednu fotku, da bi u nekim novinama bio spomenut moj blog s tim postom i ostalo je povijest.Onda sam imao i "lovca posjetitelja", znam da je bilo posjeta iz Hilton hotela Budimpešta i još nekoliko gradova, a prednjačile su, kao i uvijek dok sam pratio, službe grada Zagreba.Fora je bila da su fotke vrlo brzo nestale s neta, međutim ja sam odmah imao post na portalu, poslije su naravno opet bile svima dostupne.
Sad samo još pitanje kako nazvati post, razgulio sam, a očekujemo goste, te neizvjesnost jesam li dobro obrisao višak fotografija da ne ugroze funkciju komentiranja što se već događalo.