Zadnji radni dan, svečana podjela svjedodžbi. Po običaju pješačim i fotkam, nemam baš reflekse s nabacivanjem i povlačenjem zuma. Prije odlaska sudjelujem na twitter debati o zabrani vrućih hlačica u jednoj njemačkoj školi jer su "aufreizend", pa mnogo su opasnije "aufreizend " za vozače npr. busa, meni uglavnom uopće nisu "aufreizend", ne radi mi mozak, ne mogu naći riječ. I kod nas se diskutirali o zabrani, najlakše je zabranjivati, no što da nam onda pojavi teta poput ove koju ulovih pred Lidlom, opako aufreizend, kak ćeš definirati npr. koliko prozirna može odjeća biti, nasmijao me jedan dječačić u raspravi, kaže trebalo bi zabraniti curice velikih grudi u njegovom razredu jer mu odvlače pozornost od nastave, ravnatelj pak druge škole obavijestio službeno roditelje da je u blizini izbjeglički dom i da vode računa o odijevanju djece zbog kulturalnih razlika, ne, ja zbilja ne mislim da se ljudi prave glupi, oni jesu proglupili, kako mislite da dugogodišnje zatupljivanje mase nebitnim može ostati bez rezultata. Nisam danas baš imao nikakve inspiracije za naslov posta, spasila me oštroumna teza iz posta istaknutog na naslovnici da je odlika dobrih fotografa neobjavljivanje svojih loših fotografija, odnosno selekcija. Tko još ima vremena biti dobar i za koga to, sad bi ju trebao brisati jer sam joj u momentu kresnuo dio glave |
< | srpanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |