utorak, 07.07.2015.

Hipici me čudno gledaju

Jučer sam imao čudan osjećaj u gradu, vidio sam da netko hrli prema meni iz dućana, stao sam i čekao, izjurila je nasmijana gospođa izvrsnog izgleda pozdravljajući, ja sam odbogao nabacujući osmijeh, al onda smo valjda oboje osjetili neobičajenu zapreku u zraku daljnem približavanju. Par godina je mlađa od mene, bio sam razrednik njenoj kćeri, hipi gospođa koja je izgleda odlučila nikad ne ostariti i to joj uspijeva. Na fejsu bih joj sve pjesme koje stavlja mogao lajkati, jedino me u slikama iritira sklonost ka hiperrealizmu kojeg ne podnosim.
S druge strane ja izgledam već ponekad i neugodno prilagođeno, evo i glavu neredovito brijem, u nastavničkim krugovima su drugi "provokatori" u igri, jedino kad me pitaju koju glazbu volim i tko mi je najdraži izvođač svi ostaju zbunjeni i nemaju pojma, naravno osim tih s kojima sam se u jednom trenu razišao na putu, opako se ostarilo.

p.s.
Fotke su preostale s prošlog Krka, imaju jedan nevjerojatno dobar ženski zbor, moj Jin se često svađa s jako dobro odgojenim psom šefice istog, Jin i ja smo još u pakleno toploj Rijeci, sutra je podjela svjedodžbi, do novog bijega imamo samo našu klupu u parku.
07:34 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.