Ne pada mi više na pamet pokušati pomoći onima koje ne razumijem, a pogotovo onima što su sigurni da znaju što rade. Drugarica je priskočila pak odmah pomoći susjedi koja je uparkiravajući razbila prednji dio auta.
S druge strane mnogo više me brine što primjećujem da je Jin ovisan o našim raspoloženjima, bolje rečeno, neraspoloženjima. Sinoć sam vrlo živčan bezuspješno pokušavao snimiti pejzaž s punim mjesecom u pozadini, nikako se uspjevajući opustiti, usput vrtio film koji me plaši još od djetinjstva o vukodlacima koji nastupaju baš ovakvih dana, pas je naizgled opušteno ležao, i onda u sekundi krah, okršaj, Jin se zajurio u mrak, netko se valjda približio staroj lopti koju je posvojio. Neke sjene su nestale, pas se nakon serije mojih psovki vratio, i ovaj put se njemu nije ništa dogodilo.
Jako sam s njim ranjiv, jer moj nihilizam i sklonost greškama i čudnim potezima, njemu samo odmažu.
Kasno je bilo i krenuo sam spustiti se vratiti doma osvjetljenom prometnicom, Jin je drukao na drugu stranu i suludo smo se uputili doma prečicom neosvjetljenim parkom. U mraku smo se mimoišli s nekim prestrašenijim od nas koji ubrzano izrecitirao dobru večer, opružio sam stisnutu pest.
p.s.
Jin ne voli račiće, što su oni moru skrivili?
|