petak, 15.05.2015.

Suncokreti i djeva na podu

Ne vrijedi se previše nadmudrivati s cvijećem, zadnja će biti njegova, pa i ako iz čista mira odluči uvenuti, ovo nije moja izmišljotina, čuh u prolazu na sajmu cvijeća. Rijeka je potpuno sajmovita, na Korzu su Talijani s sirevima koji izuzetno mirišu, mortadelama i pršutima astronomskih cijena, nisam ni fotkao. Sutra putujem u Veneciju, pa sam radije žurio doma psihički se pripremiti preletivši kultnu Scarpinu knjigu "Venecija je riba". Ne puštaju me baš na miru, iskrsli su presica i sastanak u ponedjeljak, ja nenadano opet isturen, obavještenja ljudi o promjenama termina, umjesto da se mirno prepuštam Reisefieberu za sutra u zoru.
Jedna kolegica mi je bila u prvim redovima jučerašnjeg prosvjeda, vidjeh je u novinama, druga kolegica je proslavila polustoljetni rođendan, drži se mnogo bolje od ovih mladih koji grčevito traže smjernice za prečice prema uspjehu, s kim treba biti dobar, ja više u te ne spadam. Slavljenica je donijela odličan pršut i sir, generacija koja još zna, upitah je gdje je nabavila pršut, da je dalmatinski, kakve sam nekad poznavao, sam pogodio, kaže ima još par rijetkih privatnih kanala.
U autobusu cura na podu, neka je, i meni je u njenim godinama bilo teško držati samog sebe uspravnim.


18:22 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.