Nachtfresser

Istina i meni ponekad nedostaje nježnosti i suptilnosti u pisanju, no nesporazumi kao ovaj jučer me ipak zbunjuju. Pokušat ću napraviti paralelu, nakon što eto nacrtam da mi je Hrgović u prvoj ligi suvremene hrvatske književnosti, ja naime i jedan veći dio romana Heinricha Bölla "Brižljiva opsada" smatram strašno dosadnim i čak sam par stranica samo preletio pogledom, iako mi je vjerojatno H.B. najjači prozaik uopće, pa nije on supermen da stalno stvara besprijekorna djela poput "Gledišta jednog klauna".
Opatija kao stara dama stoički trpi i već je oguglala na maltretiranja bogatih nasilnika kojima služi kao poligon za demonstraciju moći, i mi laici primjećujemo arhitektonska iživljavanja, srećom i "Kvarner" npr. većina turista poput mene promatra u prolazu samo u visini glave, tu se eventualno malo zamislimo oko skulptura Ive Robića ali ništa katastrofalno. Srećom, iako bogatuni svako malo dokazuju svemoć novca još nije dopušteno rušiti i devastirati sve staro. Jin i ja imamo svoju klupicu uz more i to nam je dovoljno.
Postoje vremena kad ne treba inzistirati na ljepoti i napretku, dovoljno je postignuće ako se baš sve potpuno ne uruši. Možda se ipak onda još jednom stvori prilika za neki normalan život i razmišljanje o podizanju ljestvica umijeća življenja.
Do tada smo sretni što si možemo, dok možemo, priuštiti i ove ćevape, najbolje što Opatija trenutno nudi, bez luka.