Nachtfresser

Zanimljiva su subotnja jutra iza praznika, nema baš ljudi, kiši, Jin i ja, magla se spušta, ipak još uvijek ne prijeti da će nas progutati. Pas u susjedstvu oslijepio u devetoj godini, gazdarica mi priča, ne da joj ga se uspavati, još ima živahnosti u njemu, gledam je tupo, ne govorim ništa ali mislim, zašto bi ga uspavala, no ne pada mi na pamet ikog išta uvjeravati, jadnici me ionako dolaze glave.
Iako znam da neću ništa novo naučiti, čitam komentare članka o požaru u elekrotehničkoj školi u kojem je izgorila zbornica i dnevnici, od početka se zahvaljujući i novinarima proturaju dvije laži, da škola ima kamere, a za razliku od moje nema, da djelomice imaju e-dnevnike, a nemaju, sad nova kao ekskluzivna vijest, da su sačuvane ocjene, moš misliti, al naravno da se školska godina mora regularno privesti kraju.
Došli su u diskusiji do Srba i Hrvata, sad postaje napeto, te bi li bilo bolje, budući da se radi o uglavnom muškoj školi, da su se ti dečki naučili disciplini u vojsci. Jedan komentator je otkrio da je bivši ravnatelj bio nesposoban i član jedne od ove naše dvije stranke, tu sam se eto ipak malo nasmijao, ima još onih koji misle da su za direktore državnih i javnih službi, te poduzeća, važne stručnost i sposobnost.
I prognoza vremena se mijenjala svaki dan, na kraju je ispalo jako loše, zašto kiša, pa kod nas nitko ionako nije imao namjeru izlaziti na ulicu...