Nachtfresser

Nakon što sam se vratio u domovinu konzumiravši zadnju stipendiju Demokratske Republike Njemačke, uskoro pokojne države, poslao sam tad najtiražnijem njemačkom časopisu dva eseja "Trening uspravnog hoda" i "Nietzsche i Christ u Hrvatskoj". Usput sam proslijedio informaciju o akciji koju je pokrenula grupa intelektualaca s područja tadašnje Jugoslavije protiv ratnohuškačkog pisanja i govora mržnje, među aktivistima sam i ja bio, a potpisali su između ostalog Drenovšek, Branko Horvat, sad su mi eto njih dvojica pala na pamet ali smo uspjeli dobiti potpise još isto tako poznatih likova raznih političkih uvjerenja kojima je zajedničko bilo gađenje predvidljivošću i vulgarnošću ratnopripremne propagande na ovim prostorima. Ponosan sam bio svojim stilom pisanja na izvornom njemačkom, zadovoljan poantom o uspravnom hodu u okruženja ludila, no svejedno me iznenadilo kad je uskoro stigao odgovor. Na kolegiju su razmatrali moje eseje, svidjeli su im se ali im se eto ne uklapaju u koncept i tematske prioritete, ali evo eventualno bi ih zanimalo nešto više o toj akciji. Mene je odgovor razočarao umjesto da nastavim pisati. Još jednu ponudu za posao sam u Njemačkoj odbio u to vrijeme, glup i ne baš toliko mlad da bih imao opravdanje.
Danas sam vodio sastanak uoči sutrašnjeg štrajka i uvidio kako su mi tanki živci. Opet izbijaju u prvi plan oni koji uvijek vjeruju svakoj vlasti, pa nemoguće je iako im je argumentacija još tanja od one kraja osamdesetih, da su vladajući tako ograničeni, možda i krene ciklus novog zapošljavanja, tko zna. Ili druga točka vezana za školstvo, pa zaposleni u osnovnim školama promjenama gube još mnogo više od nas, to mi je bilo najjače.
Znam da u raspravama treba ostati miran i sačuvati hladnu glavu, zato se i nasmijem gluposti, ali proziran sam, skuže me i ljute se. Nije lako biti budala, to ja uostalom najbolje znam, imam iskustva.