Ne šutim, cijeli dan sam vani, cijeli dugi dan, jutros se Jin zajurio za nekom mačkom i nestao, jednostavno u zemlju propao, onda je naletila Rita s kojom se obično igrao, isprljala me nekontroliranim skokovima prije nego što sam joj stigao objasniti ozbiljnost situacije, onda smo ga išli tražiti, njeno lajanje i uznemirenost su urodili plodom. Par godina života više manje, ionako smo na prokletim prostorima osuđenim na glupost i neslobodu.
Samo luđaci mogu potaći napredak u društvima teledirigiranih bedaka, al bedaci se njih boje i to je začaran krug.
Inače uživao sam na terasama kafića trgovačkih lanaca idilično okupanih suncem, danas sam shvatio da mi nitko iz mog inače natprosječno informiranog društva ne zna nabrojati kandidate za župana, za što se zalažu ili barem koliko ih je.
Živili, nasmijao me komentar u proteklom postu o ozbiljnosti drugih političkih opcija.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!