Nachtfresser

Po jednoj od definicija fotografija je zaustavljanjem trenutka jedan vid lovljenja smrti. U okolici Vareša, mjestanca u Bosni kroz koji, kako pjesnik veli, teče željezna rijeka, živio je kultni fotograf koji je snimio osobu u trenutku udara groma i njeno nestajanje tren poslije. Pokojni Sema, kojeg su uzgred rečeno za zadnjeg rata masakrirale "naše" hrvatske snage režući mu uši, i ja smo jednu noć proveli pijući kod tog fotografa, stan sam upamtio po ogromnoj zbirci sve od reda loših ploča, čiju buku su ublažavale zanimljive priče (čovjek je prošao dosta svijeta) i alkohol. Čovjek je bio nesretan jer je vidio da me ništa od te muzike "srednje linije" kako kaže ne dotiče, te oduševljen kad sam ga pitao ono više reda radi ima li "nona" od Tereze Kesovije. Prekinuli smo sve diskusije protiv moje volje jer je on pol sata tražio dok nije napokon našao tu ploču. Moj nonić je usput rečeno poginuo s motorom u svojim poznim sedamdesetim godinama.
U središtu zanimanja javnosti je jutros objavljena fotografija snimljena neposredno prije aktualne bostonske tragedije, u njemu je uhvaćen trenutak u kojem budući atentator zadovoljno gleda ispred sebe i dijete koje bulji u neku točku, ni ne sluteći da će nakon par trenutaka biti mrtvo. Fotografija je loša, mnogo lošija nego što ja uopće želim da moje fotografije izgledaju, a želim što bi Štulić rekao sirovi zvuk raštimanih gitara, pa je neću objaviti, imate je na portalima, moj je blog pa nastavljam s egotripanjem.
Prekidam priču, bloger Pero u šaci zna za moju slabost da slijed misli i putanju vodilju nikad ne dovodim do kraja, napomenom da mi je pas jučer bio toliko nevjerojatno dobar da sam bio ozbiljno zabrinut za njega. On inače uglavnom nije vezan i ulicu uvijek prelazi preko pješačkog prelaza, ne mogu ga naučiti da prije pogleda lijevo pa desno, a i s lijeve i s desne strane često jure luđaci koji ga ne bi ni primjetili.
p.s.
Sve greške na fotografijama su za one koji me ne poznaju počinjene u eksplicitnoj namjeri živciranja školovane javnosti