subota, 28.07.2012.

Berlinski providni dvori

Sjećam se kad se devedesetih godina prošlog stoljeća ponovo puku nametala lijepa riječ kolodvori prkosio sam tvrdeći da u Hrvatskoj nema kolodvora, eventualno taj zagrebački, sve su kolostaji. U Berlinu je oduvijek postojao drugi problem i utakmica, koji je kolodvor glavni. U istočnom dijelu je to bio Alexanderplatz, smješten u meni do prije dvije godine najdražem dijelu grada. Sad se gradi, upropastili su ga, to neću socijaldemokratima nikad oprostili, uništili su park, a ruska mafija koja sve kontrolira tu okolo je podigla cijene kobasicama i kvartom dosađuju isključivo njihovi prosjaci, inače tamo postoji tradicija prošnje opisana još u Doeblinovom romanu "Berlin Alexanderplatz".

Najveći zapadni kolodvor je onaj koji me najviše ispunio uzbuđenjem kad sam prvi put na njega kročio, kolodvor Zoo, poznat isto tako po planetarno popularnoj knjizi. Najbolje što se tamo da vidjeti su narkopankeri koji prose, neki će uskoro vjerojatno i umrijeti ali su ufurani u marketinšku ulogu djece s kolodvora Zoo, njih nisam snimao, ne zato što ih se bojim, nego mi uopće nisu zanimljivi, jebeno živortno iskustvo ulice koje filtrira svaki fake.
Nakon ujedinjenja političkom odlukom je treći izabran za glavni, nije dugo bio jer je izgrađen novi suvremeni Hauptbahnhof, gdje sam jučer boravio. Naime zbog izvjesnih zdravstvenih problema u zajednici nisam se usudio previše udaljiti od berlinskog stana pa sam izabrao mjesto odlično povezano gradskom željeznicom sa svim dijelovima grada.
Auto se zadnjih dana druži intenzivno s jednim motorinom, morali smo i to ovjekovječiti, a u susjedstvu ima dućan i profesionalni modelar, živi od izrade i prodaje modela željeznice.
Nakon pravog ljetnog tjedna noćas je pljusnulo i rashladilo zrak, olakšanje, s druge strane ulazeći u zadnji berlinski tjedan mi se ne da izlaziti iz kratkih hlaća.
07:39 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.