Statistike lažu, po statistici ih je znatno više. Broj postova bez slike je u statistici znatno veći od ovog drugog broja, a fotki nije bilo samo u prvih par postova dok još nisam znao kako se stavljaju, iako sam prije hrvatskog bloga zanat ispekao na njemačkim portalima. Malo nas je ostalo od 2004., meni sad samo petero pada na pamet. Ispočetka sam bez fotki pisao ozbiljnije, evo danas sam svratio dublje u arhivu i očuvana je. Jedan post iz tog perioda :
srijeda, 16.06.2004.
skins § teacher
Bio je smješan, ćelav i star. To su bili dojmovi kad je prvi put ušao u učionicu. Pisao sam puno i sanjario se da ću barem za jedan od omiljenih predmeta dobiti mladu atraktivnu profesoricu koja će me razumjeti. No bilo je nešto u njemu što mu je osiguravalo nadmoćnost u učionici. Što sam od njega naučio osim činjenica koje bih i kod drugih naučio? Zapamtio sam kao vjerojatno i svi dečki iz moje generacije da su ljepotice za gledati, a ne za ženiti, da je rješavanje križaljki neodgovoran način trošenja vremena, da se ne treba podsmjehivati djeci, a poslije jednom prilikom ni profesorima što dolaze sa sela, jer svakom je nužna barem jedna prilika i ono što mi je bilo najteže shvatiti da jako puno mojih vršnjaka u bivšoj državi, ako ništa po jebenoj teoriji vjerojatnoće, piše isto ili čak i bolje od mene. Zato mu nikad nisam priznao da je dobar profesor. Po teoriji vjerojatnoće on više ne živi, a sigurno je jedino da ja nisam uspio kao pisac. Nedavno mi je mama jedne problematične učenice rekla da ona nažalost nije imala profesora poput mene, a ja sam se sjetio njega. Brijem glavu i smiju mi se...
- 19:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #


• [MALI_DJAVA ] tužan si, ali si lijepo tužan.. [ 21.06.2004. u 13:18]
• [halter ego ] Slažem se s malim đavlom. Puno te pozdravlja i štuje još jedna duša s bloga. [ 22.06.2004. u 18:44]

Malo nas je tada bilo čitljivih, na naslovnici se favoriziralo uže društvo blog bossova. Evo danas nađoh komentar kultnog aljeta, kad sam jednom kritizirao politiku tadašnjeg uredništva, nisi u pravu, na cool listi su dva dobra bloga.
Početak su bili dakle halterica, koju sam prvu i uživo upoznao, ivanka i alje koji žive u drugim državama, ali ih imam na fejsu, dubrovački krug, satie,pg, manta, koja nas je zadužila predivnim blogerskim portretima, dva su uokvirena na zidovima stanova, neću nabrajati dalje, jer ću sigurno nekoga zaboraviti...
U drugoj i trećoj godini bloganja blog je postao popularan i jako komentiran, krug dragih osoba se širio, danas sam probao napraviti inventuru, upoznao sam uživo pedesetak blogerica i petnaestak blogera, samo u dvije blogerice od tih sam se poslije razočarao. Tad sam i počeo učiti fotografirati i blog mi je već postao opušteniji i neozbiljniji s prvim cenzurama.

Tada su počeli i prvi napadi niskim udarcima od debilnih almost i cool blogera, smetalo im je očito što oni intimusi velikog blog šefa nisu više u centru pažnje, jedan jadnik je palio baražnu vatru s tri almost i jednog cool bloga.
Blog je u tom razdoblju pao na najnižu granu, i najstrpljiviji su počeli odlaziti, ja sam tad stekao drage prijateljice danielu i sanju_45, koje sam poslije naravno i u živo upoznao.
Onda je preko noći došlo do promjene, jako malo nas je tad pisalo, i u jednom momentu su svi koji su tad pisali osim sewena, spidera i vitae, koji su uzgred neki od kvalitetnijih među nama, katapultirani na almost listu.
Ostalo je povijest, zadnju godinu dana imam nove kvalitetne komentatore, postao sam cool, upoznao i prve muške s te famozne liste uživo, alexxla, neverina, ateizam, većina današnjih komentatorica nije ni na kakvoj listi osim listi mojih simpatija, povijest se ponavlja.