Nachtfresser

Ne znam, možda sam krivo izrastao, odnosno krivo socijaliziran, no kroz cijeli dosadašnji život prate me neslaganja oko tako jednostavnog pitanja, što je lijepo, tko je lijep. Uvijek nekako ispadnem u manjini, to u početku laska (jer gomila je uglavnom bezlična), al poslije postane i malo neprijatno. Taj sam problem pokušao racionalizirati i u nastavi, jedan dan sam donio knjigu fotografija Lise Lyon, prerano preminulog legendarnog Roberta Mapplethorpa, da bi jedna od ponajboljih učenica dala jednostavan komentar :"Fuj, odvratno!" Ja se stalno preispitujem, pomislio sam, možda sam zbilja pogriješio u procjeni zrelosti grupe, ipak je u pitanju golo tijelo, međutim u pitanju je bilo nešto drugo:"Kako žena može da se ne brije ispod pazuha?!", bio je nastavak. Sjetio sam se Marie Schneider iz "Posljednjeg tanga u Parizu", filma koji je takoreći oslobodio moju generaciju, kako bi tek ona bila odvratna novim klincima i klincezama.
Sjetio sam se i Jefa Koonsa, čovjeka koji je prvi odlučio prostituirati umjetnost, da bi mu zauzvrat porno slike počele dostizati astronomske cijene i upitao tko je tu lud. Meni dlake ne smetaju, danas mi je u busu zasmrdjela djevojka savršeno obrijanog pazuha, dakle i taj diktat današnjice možemo relativizirati. Lijepo je jednostavno lijepo, kosato ili ćelavo, dotjerano ili klošarsko, naravno istinski umjetnik fotograf mora to snimiti ;)