10 dana divljine

31.10.2004., nedjelja

DOBAR DAN

Dobar dan. Smatram se vrlo tolerantnom osobom i nadam se da cete i vi moci prema meni zadrzati takav stav. Ako se to kosi s vasim nacelima, mogu to tolerirati. U prijevodu: zaboli me, ako vas zaboli, a zaboli me u svakom slucaju. Samo zato jer mi stvari u sustini se smetaju, ne znaci da zbog njih ne mogu posteno izgubiti zivce. Ne znaci da to ne smijem prezirati i da se ne smijem zajebavati na bilo koju temu. Eto, to je moj zivot. Vjecna zajebancija kroz toleranciju usmjerena prema neminovnom kraju. Jedina moguca misija i usmjerenje mog zivota moze biti trazenje jasnoce u nelogicno zapletenoj zajebanciji postojanja. Hvala na citanju.

- 11:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.10.2004., subota

ZADNJI POST DANAS

Dignimo ruke prema stropu, jer nebo se vise niti ne trudimo gledati i iskazimo zahvalu za postovanje vjerske razlicitosti i sveopce tolerancije. Jer doista, svatko ima pravo na izbor da slavi koga ili sto vec zeli. Vjerojatno. A sto je s onima koji bi po tom pitanju radje ostali nepristrani? U srednjoj skoli moje sestre mozes odluciti da li ces slaviti Jehovu, Alaha ili Svemoguceg, ali pravo na suzdrzavanje od izbora i orijentiranje na samog covjeka trazi dopustenje tri razlicite instance. Razrednika, profesora etike i vjeroucitelja. Da. Koliko god razrednik i profesor etike bili spremni odobriti tvoja unutrasnja previranja i dvojbe po pitanju spasenja i pravog puta, ne mozes se tako lako izvuci iz grabezljivih sapa Jaganjca bozjega (or should i say, papaka). Tocnije, ne mozes se izvuci uopce. Koliko je to katastrofalno gazenje temeljnih ljudskih prava, ne mogu se uopce nacuditi, ali ne iznenadjuje me previse. Ipak je krascanstvo slobodna vjera, kao sto je biokracija u sustini jednostavna, sve dok im obojima ne padnes u ruke. Pa biraj koliko zelis, ali se neces vise maknuti s mjesta. Sto uopce sad mogu raditi ti klinci na satu vjeronauka, sto moze uciniti nadobudna, frigidna opatica koja im ne zeli odobriti prebacivanje? Netjarati ih da mole? Da uzvikuju ime Bozje i urlaju Aleluja? Ako ne nabace dovoljno zanesen smijesak kod pjevanja «Isuse volim te», sto im se moze dogoditi? Osim vjecnosti u paklu, naravno, ali to ne racunamo, jos. Zao mi je tih klinca jer znam sto ih ceka. Nemaju pravo izboriti se za takvu banalnost kao sto je mogucnost ne slusanja vjerskog trabunjanja u obrazovnoj ustanovi, sto je vec samo po sebi vrhunac idiotizma. Na koji nacin mozes ocijeniti nesto toliko intimno kao poimanje vlastite vjere i najvise instance? Ne, sorry, ne poznajes Boga dovoljno, sjedni, jedan. Kad i uspiju, ceka ih neprestano spijuniranje sluzbenika bozjih. Iako nikad nisam upoznala opaticu koja je ostatku mog razreda predvala vjeronauk, u cetvrtom razredu, u slucajnom razgovoru s njom, shvatila sam da mi zna ime, prezime, ocjene i popis fakulteta na koje sam pokusavala upasti. Ispricavam se, ali mislim da joj to nije mogla prisapuniti visa sila. All i can say je da mi je jako drago da sam se izvukla iz vjerske kaljuze svoga grada. Da vise ne trebam biti obazriva prema zupniku koji je nekulturna sirovina. Drago mi je da je napokon shvatio da se mojoj kuci ne treba niti priblizavati. Drago mi je da su susjedi shvatili da cu ih poslati u kurac ako mi jos jednom probaju odrzati predavanje o vaznosti tradicije davanja prevelikih iznosa lokalnoj lihvarskoj ustanovi. Svejedno mi je da me bakice na cesti izbjegavaju u sirokom luku i da sam poznata kao Antikrist medju populacijom starijih od 70. Drago mi je da mogu reci da me zaboli za sve to. Jedino sto me moze rasp... u cijeloj toj prici o dva tisucljeca pljacke je da se rijetko tko usudjuje pobuniti, cak i kad se usudjuju stati na put zdravom razumu. A sad se radi bas o takvoj stvari.

- 14:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

PONEKAD MOGU VOLJETI VISE STVARI ODJEDNOM

Do you need proof of God? Does one light a torch to see the sun? (?) Ne.

- 12:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

P. 2 OF R

- 12:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

REFLEKS

- 12:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hi there. My name's Genesis. I've had delusions of grandeur since I was a child.

- 11:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

- 11:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 11:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.10.2004., petak

PROTUOTROV

Dugi tjedan, dugi tjedan, previse dugi tjedan! Nije me bilo samo sedam dana, a imam osjecaj da sam u Zg zapela na tri mjeseca. U duhu popisa koje u zadnje vrijeme volim raditi, blog postaje dnevnik u najdoslovnijem smislu: Petak: lutam Zagrebom u potrezi za namjestajem, ali ne nalazim NISTA. Spletkarenjem i nedostatkom smisla za odgovornost ostajem u Zagrebu i unistavam se na Pixies vs. Femmes slusaonici. Ne mogu niti pricati koliko sam drunk. U jednom od mogucih trenutaka, prijateljica mi uspijeva skoro pa repoloviti donju usnu svojom flasicom pive. Tri cure na wc-u me tjese, jedna brise krv. Bas sweet. Subota: stopiram do Koprivnice na Don't u Kooglani. Nista se ne odvija po planu. Defetisticko raspolozenje. Nakon tri sata, pet automobila i pet razlicitih setova ljudi, mahom manijaka, stizem u Kc. Don't? Don't see them. Nisam bila na koncertu. Kronicni kasalj. Nedjelja: kronicni kasalj i ne sjecam se sto jos. Jako jako duga kava i pokusaj ne pusenja. Ponedjeljak: mirno mirno mirno. (ne sjecam se) Ipak, upoznavanje nove cimerice iz susjedne sobe. Novi planovi i spletke. Utorak: Pracka, voltaren, cetiri pive i amnezija. Teski pad morala i duboka depresija. Srijeda: euforaija i neogranicena energija. Gubitak osjecaja za vrijeme, hiperaktivnost. Osnivanje "Mimara dana". Potpuni bankrot. Pocinjem se gubiti na trtenutke, kao da mi je mozak u novoj, cudnoj fazi. Svidja mi se. Gledam "Kairo" i potpuno se upustam u film. Imam osjecaj da opet postajem putpuno drugacija osoba. Kao da gubim sve stare temelje. Pocinjem negirati forsiranje individualizma. Ne znam gdje sam jos, trebam razmisliti o svemu. Tipkati. Cetvrtak: nista, fax, piva. Odlazak home. Novi nalet kreativnosti, ispisujem 9 stranica biljeznice pricom o borbi za kofein u svemiru koja se nadovezuje na sulude teorije o novoj cimerici. Svaka cigareta koju zapalim tjera me da iskasljam pluca. Trbusni misici me bole kao da se bavim sportom. Disgusting. Bojim se da je sva ta euforija prvenstveno potaknuta utorkom i ponovim gutanjem tableta. Ali ja znam da je to lose i necu to vise nikad napraviti. Makar time ponovo zrtovala nalete nekontrolirane kreativnosti i razvijanje emocionalne inteligencije. Razmisljam o odlasku psihijatru. Sve to i dalje je u meni. Imam previse godina. Nije dobro da ovisim o takvim stvarima. Ma kako bezbrojna bila bića Zavjetujem se da cu ih spasiti Ma kako neiscrpne bile strasti Zavjetujem se da cu ih iskorijeniti Ma kako neizmjerljive bile dharme Zavjetujem se da cu ih svladati Ma kako nedostupna bila Buddhina istina Zavjetujem se da cu je spoznati

- 15:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.10.2004., petak

ALI

- 14:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.10.2004., četvrtak

KILL ALL HIPPIES

dakle, glavni junak price ima crvene nokte na nogama i veliku rozu surlu, ali nije mis. ima probleme na faksu jer dane provodi u gradu, igra se skrivaca sa zetovcima i druzi se s rakunima bez plavih, ali i bijelih pruga. fakultet tog stvorenja, koje, ruku na srce, mozda i nema surlu, nalazi se na kraju svijeta. ako nesto takvo postoji, a ako ne, trebamo ga izmisliti. pitam se, da li bi se pocetak takodjer nalazio u blizini? blizu moguceg, netom izmisljenog (ako do sada nije jos izmisljen) kraja i teoretskog obliznjeg pocetka, unutar fakulteta, stvorenje ocekuje niz nepremostivih prepreka. formulari ziviahno, ali i dalje krvolocno secu suhim, sumornim podrucjem u kojem vlast drzi pleme "teta", "teta iz referade". odlikuje ih nevjerojatna brzina jezika kojima omataju stvorenju slicna stvorenja i odlazu ih medju zdralove napravljene od mrtvih formulara, autohtone vrste ljepljivih, vec spomenuto agresivnih prstica. kada stvorenje napokon predje sedam pjesackih prijelaza i sedam kanalizacijskih otvora, te se spusti niz sedam i nesto sitno stepenica, ne moze si pomoci. na kraju je, ili na pocetku? pokusava pobjeci, izmedju ostalog. trazi utociste, drhti i nesuvislo brblja. ili suti. u svakom slucaju, stvorenje ostavlja dojam cudaka, a nema niti surlu. ne mozes cijelo vrijeme pricati. stvorenje jednostavni nije stvoreno za small talk. stvorenje ponekad zeli da moze biti suplja kokos, ali kako? kad nema niti surlu. niti perje. samo sebe. kako uopce ostati normalan?

- 21:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.10.2004., nedjelja

SVE TO

- 15:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.10.2004., subota

POKAZI MI SLIKU UZORNOG STUDENTA

ali nemoj, molim te, ocekivati da cu na njoj prepoznati sebe. kratki zagreb report. (osvrt moje vrste) prvo: pitanje cimerice. (nabacujem zlobni smijesak) veni vidi vici. sukobljene su strane. netko je otisao. operacija cimerica je prosla toliko glatko i jednostavno kao paljenje cigarete, a upravo to je i bilo dovoljno s moje strane. docimerice su je dokrajcile monstruizno okrutnim cinom pricanja u susjednoj sobi u nevidjeno kasne sate, 11 i 30. prije nego sam ujutro zadovoljno protrljala kapke priopcila mi je, onako, sluzbeno, da ona odlazi. (zijev) "damn pa zasto?" - vi ste za mene previse bucne. molim?! "molim?" - da ja trebam mir da ucim, zato selim do prijateljice. ali neeee! pa to je soba u krivom paviljonu u kojem sunce ne grije jednako kao u ovom, vlak koji prolazi ne cuje se toliko intenzivno, mozda ima i drugaciji broj suncanih dana! "a bed, a jebi ga." (zijev i pad na jastuk, drijemanje kojih 10 minuta i skakutanje u susjednu sobu da se zlobno nacerimo trijumfu koji nismo niti zasluzile posteno) ali dobila sam drugu cimericu. koja mi se svidja, koja ne prigovaram makar ne pusi i ne pije i sve u svemu zadovoljava sve uvjete dobre cimerice, pa nema problema. sad odlazim na koncert, kraj price.

- 19:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.10.2004., nedjelja

LEAVING

- 14:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.10.2004., subota

n.p. MAD SEASON, WAKE UP

depressed today. almost too fucked up to speak, pa da ne dozivim tezi slom zivaca, moram nesto probati tipkati. anything really. really anything. anything. anything. anything. vise od svega zelim da me porodje ta ekstremna emocionalnost izazvana pms-om, jer mi je pun k... mene sve sve cminzdrave i fucked up tragicne. evo pustila sam i suzu jebo mu i sve. anything, really. really anything. malo prije sam skoro otisla u zg da mogu ici na vlak pa na koncert. u ovom trenutku spremna sam otici van i ponuditi prvoj osobi s autom koju sretnem 100 kuna za prijevoz do koprivnice, to je otprilike, sve sto trenutno imam. zato i idem van. inace bi sjedila u sobi i cekala da mi glava eksplodira. da netko upadne u kucu i pobije mi odbitelj da mogu ispucati SAV TAJ PROKLETI ADRENALIN!!!! anything, really. koliko grozna faza. anything. really anything. uzasno se osjecam. i jebes i koncert i prezidenta i antenat, sad hocu samo vidjeti tebe. zemlja sorry.

- 18:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.10.2004., četvrtak

DRVECE, RIJEKE I VRGANJ

- 09:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.10.2004., ponedjeljak

A N D

Danasnji poriv broj jedan: druzenje s prirodom. Nastavak plana: nakon intenzivnog druzenja, nekako se dovuci doma i pogledati Uzumaki do kraja. Ponoviti jos nekoliko puta: smrt me, nas ne proganja. Sutra polazem teoriju, auto skola, mislim da to mora dobro proci. I sto ste vi radili na t dan? Prvo: gadi mi se da monopolisticka banda moze toliko zaokupiti naciju i dan svog "povijesnog" prijelaza na rozu boju proglasiti skoro pa drzavnim praznikom. Jedina novost, koju za sada primjecujem, je pad kvalitete reklama. Plus: ne zelim opet gledati Janicu Kostelic! Uostalom, t dan mogu uvjerljivo proglasiti jednim od najzajebanijih dana u svom zivotu. Jer nikad do sad me nije opsovao i derao se na mene nekulturni, spletkarski nastojeni motherfucker u liku djelatnika sc-a. Sudbina mi je tog istog dana odlucila dati i najgoru zamislivu cimericu. Vec sad pocinjem osjecati krivnju, a jos joj nista nisam napravila. Ali hocu. Odmah se moralno ogradjujem od svega sto mislim napraviti za vrijeme naseg, nadajmo se kratkotrajnog, zajednickog zivota. To nije pitanje gazenja najdubljeg ljudskog osjecaja dobrote i kulture, vec prezivljavanja, "borbe za goli opstanak". Ali, naravno, ne mislim raditi nista sto bi se moglo kositi s mojim dobrim, autodestruktivnim nacinom zivota. Ako joj to smeta, she can leave. Tako prestanak pusenja stavljm on hold, jer ona ne pusi. Even better, ne podnosi dim cigareta. Znam da se ne smijem zlobno cerekati, ali unatoc ocitom i razarajucem osjecaju krivnje, zanima me koliko ce uspjeti izdrzati. Evo, ovo je dokaz da jos ne mogu pisati pa nabolje da stavim end.

- 16:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.