10 dana divljine
30.09.2005., petak
ON REPEAT
|
majka me zna nalaziti po kuci kako tupo zurim u neki predmet, pogleda usmjerenog prema dolje. vise ne pita sto mi je, jer u prvih nekoliko navrata dobila je vise nego jasan odgovor: "bas sam se sjetila kaj sam jos imala na lapu." i mrzim sebe sad. vise ne zbog materijalne stete i nesmotrenosti. i ne mrzim druge koje sam prije krivila. i ne razmisljam o policiji, oglasnicima, prepoznavanjima na slikama i trazenja pocinitelja u stilu divljeg zapada, gdje svatko kroji pravdu na svoj nacin. razmisljam o fatalnim greskama koje mnogi cine, kao i ja. razmisljam o nacinu na koji baziramo zivot. prevelikoj ovisnosti o jedinicama i nulama koja nas dovodi pred gotov cin u takvim situacijama. gdje je moj zivot bio prije "digitalog"? kako se manifestirao? sto sam do tada radila? kako je doslo do toga da gubitkom laptopa mogu reci, izgubila sam dio zivota? sto je pobogu uopce moj zivot bio i jest, ako ga mjerim bazom ilegalno skinute glazbe i digitalnim fotografijama? zelim zavristati, najvise na sebe. stajati na nekom jezeru, slusati ptice, vjetar, sto vec. ali sve sto vidim je slika jezera, vjerojatno sjecanje na nesto davno izrazeno u pikselima, a na izlasku iz kuce obavezno uzimam ipod i mobitel u ruke. refleksi me odaju. bice tehnologijom pretvoreno u invalida nesposobnog da zahvati u stvarni svijet. |
- 12:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #
25.09.2005., nedjelja
FOR NOW
|
moram objaviti da ce moja javljanja biti rastrkana ako ce ih uopce biti. ukrali su lap, pa da odmah raspisem worldwide search: ako kod nekoga primjetite brand new srebrni acer tm 290i, molim lijepo da mi se javite na 0989716330 (da, da, objavljujem svoj broj). tako da s nekim dobijem malo vremena in private da mu jebem mater. |
- 13:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #
21.09.2005., srijeda
JEFTINA FILOZOFIJA I DVIJE BUDALE U SVIJETU SMRTI
smrt nije imala jak utjecaj kod odredjivanja mog svjetonazora.nikad nisam na kozi osjetila, niti prizivala crnu damu. uvjek je stajala u prikrajku, kao nesto sto nikad nije u potpunosti dotaknulo moju obitelj, ili mene. sve sto je do sada imala za obaviti, obavila je kad sam bila dijete. kad su svi zamjerali majci jer nije plakala na sprovodu svoje majke, a ona je imala sanjala cudne snove i setnje s njom po starom gospodarstvu, te mi pricala o tome. sjecam se i prabake, kad se srusila u nasem cvjetnjaku na ruzine grmove, a ja sam joj kasnije u lijes polozila nekoliko tratincica. nikad nisam sliku tijela prabake u lijesu povezivala sa smrti. bila je to intervencija prirode i drustvena duznost. tratincice. i one su umrle, samo da budu polozene pokraj nje. bilo mi je jasno. zelim reci da je nikada nismo slavili, nikada je se nisam bojala. nikad nisam znala sto reci o njoj. - budi sretne zbog bake, jebo mu - izrekla sam danas, nesmotreno mozda, - ako jedna nasa sekunda na zemlji traje milijun godina u raju, zamisli sto je sve vec uspjela napraviti. festa, stara moja, vjerojatno tamo gore orgija s morrisonom. - elvisom. - odvratila je, - ona je voljela elvisa. - razumljivo, pricamo o starijoj generaciji - okrenula sam stvar na salu. otpila gutljaj kave, narucila novu casu vode i uzicala cigaretu. pokrenula raspravu o raju. izrazila zelju da odem u pakao. emocionalne sheme nisu uspjele, nekoliko lijepih recenica o genetskom kodu i generacijama, prisjecanje na pokojnicu, pa sto da kazem? izgubila je veliki oslonac u zivotu, napomenula sam. ali svako zaljenje je izraz sebicosti, predbacila sam. budala, to sam ja. majmun koji nije znao sto reci, a i u ovom trenutku ne znam sto bi bilo bolje. svi nasi nazori i teorije u trenutku suocenja s ozaloscenim padaju u vodu, a suze nikako da prestanu. sto da kazem? nasla je krivu osobu da trazi utjehu, pozvala je naknadno jos goru. jedino sto sam prakticno napravila, bilo je da joj nabavim nekoliko helexa, otupim bol kemijom. prekrasan nacin da se rijese problemi. mijesali smo na toj kavi crnjake i patetiku, uspjeli je jos vise rasplakati i staviti joj u ruke rolu wc papira. jeftina filozofija pokazala se kao promaseni pristup. dvije budale nasle su se u svijetu smrti koji ne shvacaju. nakon nekog vremena, prijateljica joj se bacila u zagrljaj. suze su opet na trenutak nestale. "smijesno, peteticno smijesno", pomislila sam. zapitala se zasto i ja to nisam napravila. ako je zivot parada i parodija, sto je tek onda smrt? |
- 13:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
20.09.2005., utorak
octó
jos jedan znakoviti utorak.danas ga obiljezava broj osam. 8. nema tu neke mistike. samo broj neuspjelih pokusaja na vozackom. boze koliko to stravicno zvuci. koliko stravicno nesposobna ispadam. ali, nema beda. nema suza. vise ne grizem usnu. ovo je upozorenje. znak da se ne poznajem dovoljno. pucam pod pritiskom. mala grancica na cesti za volanom, vozi u katatonicnom stanju, sve dok joj ne kazu da je pala. jer odmah toj u sekundi svijet postaje lijep, a voznja sigurna. mozda da mi odmah na pocetku kazu: pala si, nemas sanse. sile su se urotile protiv tebe, HAK te mrzi. mozda bi onda bilo lakse poloziti, jos jednom vozacu bez nade. |
- 20:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #
19.09.2005., ponedjeljak
postoji jedan pas, zivi nedaleko od mene. vrlo star, mozda star kao i ja, mozda kojih 5 godina mladji. zivi iza vrlo niske ograde. i laje. laje od kad ga se sjecam. nikad nije preskocio tu ogradu. uvijek se samo vrtio u krug. i lajao. lajao. lajao. sve dok te nije izgubio iz vida.i postoji jato riba, na krku. i ribe kruze i plivaju i kruze i plivaju. svako malo jedna zapliva u drugom smjeru i ostale prate, kruzeci, plivajuci. macak trci u krug i lovi svoj rep. zmija prozdire samu sebe. uzmumaki je film snimljen 2000. godine. los film. Si Dieu n'existait pas, il faudrait l'inventer. Voltaire |
- 21:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #
18.09.2005., nedjelja
OH MY GOD
|
zaboravila sam toliko stvari. TOLIKO STVARI da ih vise niti popisati ne mogu s lakocom. svaki redak ponistava sjecanje na ostala moguca tri. i tako u nedogled - prisjecanje brise uspomene, porice pamcenje. znaci li to da sam u svakom slucaju - tri puta manje covjek? |
- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.09.2005., subota
|
razliciti svijetovi jedan uzrokuje urusavanje drugog a ja jos stojim. |
- 01:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.09.2005., četvrtak
crna oklopnjaca provukla se na povrsinu,zastala i vratila se duboko u unutrasnjost narancastog tepiha. "ne smijemo macku staviti ampulu. nek prenese buhe na djecu.", zakljucila je sestra. |
- 21:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #
CUSTOM CONCERN
|
zelim zivjeti u drugacijem svijetu. ne boljem, samo drugacijem. u svijetu u kojem ce i dalje postojati sva bol i nepravda, ali, sebicno, necu postojati ja. nece postojati moji prijatelji, biti ce tek ljudi, bez mene. nece postojati moja veza sa svijetom, takvim, kakav je za mene sad. nece postojati uopce. (zadnji redak je lakse izbjeci) |
- 19:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #
14.09.2005., srijeda
IZLAZ JUG
|
caps lock "izlaz jug" tab ctrl+v enter del "," space enter del del ctrl+a del jednostavan dan. |
- 22:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #
13.09.2005., utorak
Tourist, The
|
dan morbidni kiborzi mesa spojenog na aparate za kavu i tipkovnice krvavim umornim ocima kroz staklene plohe gledaju 0 i 1 1 i 0 noc |
- 19:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #
12.09.2005., ponedjeljak
AJME
|
u maniri svakog dobrog/nadobudnog kampanjca, ucim za ispit iz sripte. cak tri skripte. cijenim i obozavam ljude koji pisu skripte, ali kompilacija genijalnosti zvana skripta broj dva zove sjekiru i cekic, te glavu svog autora. idem redom: 1. zanimljivo - poucan citat: prvo orudje nastalo je prije nesto vise od 2.5 mil godina. nastalo "tako sto je covjek cekicem lupao o kamen." 2. umjetnicki citat: "klima paleolitika i mezolitika: ledeno doba - zemlju drzi vise od pola europe led. europom ne teku rijeke, vec ledenjaci. u tim uvjetima zivi neandertalac. prije 1000 (nula naknadno dodana) g. toplo doba i nadire homo sapiens, onda opet manje ledeno doba i onda potpuno zatopljenje. mi danas zivimo u vremenu sve toplijeg." 3. naprosto nevjerojatno proniciv citat: "vrlo je cudno sto je ljudi presli na metal jer je kamen tvrdji i manje se tupi. kamen je skup i lakse je izraditi bakar." 4. malo o homo sapiensu: "nesposoban je fizicki, pa se moraju dogovarati oko lova i planova pa su poceli i crtati.", "ognjiste je mjesto okupljanja, na sredini, njezan obiteljski zivot.", te: "njezan odnos u obiteljskim odnosima." 5. aktivan citat: "lubanja zenke pronadjene, vrlo aktivna, nije umrla nasilno, ali u najboljim godinama." 6. "heidelberski covjek - pouzdano znamo da je bio ljudozder zbog pronadjenih nekih pecenih ljudskih kosti. prije 500000 g. iz njega se razvio neandertalac. ne znamo je li to bilo uobicajeno ili ritualski." 7. "karakteristika neolita - mnogi ljudi pa se ne zna kome se sta posudi izumi pecata." 8. udarnicki citat: "ljudi rade zajedno da grade." |
- 16:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
07.09.2005., srijeda
WANT I TO
|
novi wishlist. danas sam uhvatila srecu usred slusanja cakea i hell, cinilo se da ima nekog smisla, zazeljeti nesto. naslonjena na ogradu balkona, s pogledom na maglice i zalazak sunca iza brijega, slozila sam recenicu povezujuci tri, i odbacila malu puffy stvar koja ispunjava zelje, da je odnesu lagane zracne struje. kako je zelja imala metafizicku tezinu ne zelim je sjebati tek toliko da se pohvalim da sam je uspjela izreci. nije naznaceno da li uopce smije biti izrecena, ali ta pravila nikad nisu bila previse jasna. da li se radilo o osveti kozmickih sila ili tek sramezljivosti curica koje otpuhuju male puffy stvari? mislim da su i odrasle curice koje vise ne otpuhuju male puffy ponekad sramezljive i oprezne sa svojim zeljama. osim ako ne zele da stvarno budu ispunjene. WISHLIST LAGANA TEMA ZA OVAJ TJEDAN JE: prizemne: ipak otici na hivese. dvoumim se mnogo jer nedostaje mi prava ekipa. nadam se da cu do subote rijesiti taj problem. otici na sisanje, sutra. u nadi da nas je prijatelj narucio. popiti dobru kavicu, takodjer sutra. objasniti stvari, predati stvari. prosetati lagano s conorom oberstom i zapaliti koju cigaretu, jos danas navecer. odgovorno spakirati stvari za zagreb na vrijeme. nadrealno: prevladati aseksualnost. zaljubiti se. ma uvijek. bolje sanjati. ponekad i ostaviti ovaj redak. |
- 20:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.09.2005., ponedjeljak
PROKLETE POLETUSE
Nema pauziranja, za nas, djecu generacije sumraka civilizacije, koji nas omata necujno. Sve ce teci dalje kad mi budemo maknuti iz toka vremena. Nista, koliko znamo, ne moze zaustaviti vrijeme i predajemo se tom zakonu bez otpora, jer toliko je duboko u nama, da ga nije moguce dotaknuti. Ne postoji ispravno pitanje koje bi otvorilo vrata s odgovorima, nasu Pandorinu kutiju. Zatvori oci, dijete kao i mi. Rasiri ruke i osjeti svijet koji titra oko tebe. Kozmicku silu koja nas vodi i ispreplice, mijenja smijer, nepredvidivo zakrece klupko koje nas povezuje s nasim predcima i potomcima. Stazu zivota koja nas drzi sputane u mrezi vremenitosti. Kao veliki crni pauk postojanja. Crna udovica koja nam daje zivot i donosi smrt. Sto je tu dobro, sto lose? Zelis saznati. Dok zivot kao otrov tece tvojim venama. Elektricitet iskri u sinapsama i srcu. Kisik ti polako razara stanice. Izgaramo polako, proklinjuci to sto nas je ovdje donjelo. Grcevito se drzimo, ipak, nezadovoljni, ali zahvalni. Turobno sretni. Djeca svijetla i mraka. Tisucu lica u svakom jednom. zbog sestre u bolnici i sna koji mi je isprican i svega sto se dogadja i sto ce se dogoditi u svijetu. da ne poludim. jos lakse. |
