10 dana divljine
29.12.2004., srijeda
PRICE
|
zivot mi je dosadan. zatvoren u zacarna krug kava i jos malo kava, a intermezzo je peglanje. patetika. koji su tvoji zivotni interesi macak? paaaa, kava i cigarete i razgovor. ali tu lazem, jer razgovora nema. ustajao je i zaudara. jer biti na kavi svaki dan s istim ljudima na istoj lokaciji blago sve pocinje podsjecati na rutinu. ali niste sigurni, o ne. mozda to nije rutina. zivot krije mnoga iznenadjenja. mozda ce tvoj sapare biti zauzet. da, skandalozno, ali dogodilo se. danas sam prvih pet minuta kave provela za sankom. problem je da ti prije svega nedostaje prica. u velikoj ekipi (nase kafomanske orgije znaju doseci i broj od 10 ljudi) prica treba biti zanimljiva, saljiva, obuhvatiti interese svih koji slusaju da se nitko ne bi osjecao zanemareno i, na kraju, svi se trebamo dobro i iskreno nasmijati. nakon nekoliko dana, to postaje neizvedivo. pricati sat i pol i biti zanimljiv. statisticki, da svi pricaju koliko ja pricam i dalje ne bi bilo moguce ispuniti prazninu. postoji jedan nacin spasavanja cijele stvari. izolacija jedne osobe. pobrinuti se vi ostanete duze nego sto se bilo kome sa trunkom zdravog razuma ostaje i pricati, pricati, pricati o svemu sto se u drustvu ne moze ispricati. ali niti to ne funkcionira nakon pet uzastopnih seansi. uostalom, nisu svi ljudi vrijedni izolacije i nepodjeljene paznje. mozes reciklirati price. i svi ce to tolerirati, do odredjenog stupnja. mozes nositi i neku temu, nositi je kroz nekoliko razgovora, ali nakon nekog vremena nikoga vise ne fasciniraju bozicni ukrasi razlicitih zemalja. ili buketi. ili tvoja neizmjerna dosada koja se proteze iz dana u dan. i onda ostajes na tisini. nemas prica, nitko nema prica. ne mozes ni razgovarati sa sobom, sam, niti glasno, niti u glavi. jer i dalje podsvjesno trazis pricu- pricu koja treba biti prezentirana, prica koja ce izvuci emocionalnu reakciju. prica koja ce potvrditi da si ljudsko bice k vragu! bolno dehumanizirajuci procesi. sve je krenulo prema stvaranju nove rase uzgojene na kofeinu u posvemasnjoj tisini. moramo se razdvojiti, otici u svoje zivote, zaboraviti praznike i traume. ponoviti sve za uskrs. |
- 21:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #
GAY PORN
|
a serves me right, i virusi i trojanci kad su mi jedine aktivnosti na netu gledanje gay porn stranica i vodjenje ovog gay porn bloga. ocito je, kad se malo razmisli, da je to bozja kazna. kao i tsunami i jos jedan koji nadolazi. ovaj svijet vise nema ni trunku morala i kolegijalnosti drevnih vremena. primjer: djeda mraza cinkao vlastiti vilenjak! sto se dogogilo sa solidarnosti medju lopovima? mozda jesu pokusali ukrasti slusalicu u t-mobile centru, koliko god to ponizavajuce bilo, ali u cijelu pricu ubaciti i cinkanje, te zaboraviti na sigurnosne kamere? katastrofa. jadranka kosor je danas bila u mom malom gradu. prica s pastetom je prepricana na kavi i ekipa je hrabro krenula na trg, kad ono, nista. nisu imala niti maske za mobitele s likom jadranke kosor. jebes takvog kandidata. ocito joj nije stalo do ljudi. in other news kad dobijes prvi poziv na sud, velika je vjerojatnost da ces dobiti i drugi. u ovom slucaju to je poziv na informativni razgovor u lokalnu policijsku postaju. pozivaju me na temelju 177. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku, tocnije clanka 98. kaznenog zakona. malo su mi sjebli novu godinu s tim pozivom, moram priznati. inace, slavim novu godinu u zagrebu, na sari, treci paviljon. ovo nije otvoreni poziv, samo informacija. |
- 17:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
27.12.2004., ponedjeljak
STAVI SLIKU
|
mozda ce bolje izgledati. nemam word u kojem bi ovo tipkala, nemam lap na kojem bi ovo tipkala, ali imam veselo drustvo: fadjad, gasjad i rtjad.exe kojim je jebu u zdrav mozak, pa ako imate sugestije kako ih se rijesiti, molim vas, probajte to sada dobrodusno podjeliti sa svijetom. nemam ni photoshop. pa nemam sliku. nema titovog spomenika. nema mog mobitela sa slikama s putovanja u kumrovec. ukraden. jos nije spasena osma pjesma na mom/nasem albumu. ali nisam lose volje. pa bozicno vrijeme je, vrijeme radosti i darivanja, zar ne? makar, nisam bas imala love da kupim bozicne poklone, sve sam pretvorila u oblacice dima i omamljenost, znate, to se dogadja kad ste neodgovorni. zato lazem i zicam i varam, da dostojanstveno proslavim novu godinu, ne znam jos gdje. zagreb (sara) ili koprivnica. motivi i prepreke. teske dvojbe da... kakav je bio vas bozic? moj je bio iznenadjujuce dobar, bez svadje, uz malo prcanja, sve je proslo, pa - dobro. cak i na goblju, kad sam glasno pocela razgovarati s sad vec poprilicno raspadnutim lesom svoje bake. ali dobronamjerno, mirno. jer stari je skoro pokrenuo sranje kad je stara krenula cistiti grob pa je stala na njega. bas u tom trenutku stari je napomenuo da bi mogla propasti unutra, pa je stara zabrijala kak bi to izgledalo i evo bozicne nocne more sa daskom nekrofilije. idem sad spasiti svoj svjeze formatirani komp, ima jos ljudi koji brinu o takvim stvarima. ja nikad nisam bila medju njima. zato sad manicno skidam antivirusne i ine programe, da postanem najvec spyware slayer of all. mislim da cu o tome sutra pricati na kavi. biti dosadna. |
- 22:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #
12.12.2004., nedjelja
PROUD
bend nam je naglo skrenuo u country vode, napomenula je bambz (paparzivota), tocno u osmoj pjesmi, drugom slovu rijeci "ne". ljudi u mojoj okolini ne znaju za funkytown. sve vise se pitam, u kojem to svijetu zivim? post funk mjesavini svega i svacega bez sljokica, ultimate cool ponasanja i afro frizura. "let's wear funk and wear it proud" uzvik, koji se izgubio u sumu katastrofalne glazbene zbrke. vratimo funk u osmu pijesmu naseg debitantskog albuma, mozda, samo mozda, ta gesta moze spasiti svijet. say it loud! say it loud ! |
- 14:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
MORSKA TEMA
neki datum krajem sedmog mjeseca, krk.Ne znam, pljuga poslije jela. Nesto neobicno. Ili primjetiti da u svakom hrvatskom filmu postoji scena sa kuhanjem ili ispijanjem kave, ili sve zajedno, nije vazno. Imamo kilu kave u ciglicama slozenu na kutijama kapucina, mnostvu kutija kapucina. Mozda pljuga nije jedini uzrok opce pasivnosti, mozda je to i nedostatatak kave. Kuhane kave. Kako skuhati kavu? Voda i odredjena kolicina kave izrazena u zlicicama, sa secerom. I mlijeko na kraju. Da, to znam dozirati. Postapokalipticno raspolozenje i ja sklupcana na bijelom stolcu s anatomski oblikovanim naslonom (propaganda), drzim jednu ruku na sanku i jedem sardine u umaku od povrca, prava domaca jadranska sardina (propaganda). Tastes like shit, kiseli krastavci neznatno poboljsavaju okus, trudim se. Kruh ima plastican okus konzervansa. Pokusavam utrpati u usta zadnji komadic, ali ne mogu. Vise nego ikad se osjecam kao filter za zrak i materiju. |
- 14:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #
SHADAM
bas se vracam s jedne od boljih gitarijada u zivotu i razmisljam kod logiranja, pa koga grebanje ne zivcira? osim po mojoj nozi kad nosim najlonke, a cimerica mi ima jebeno duge nokte.dakle, gitarijada ko gitarijada da nisu svirala moja dva previse draga prijatelja. shadam je obnovljen i bolji su nego ikad. drzim mobitel pokraj sebe i pitam se dal zelim slusati clipove koje sam snimila, jer mikrofonija ih je mozda sjebala. zelim ih progurati u mocvaru, pracku, kset, anywhere, jer za dva gitarista (jedan nije svirao godinu dana, a drugi pjevao dvije) zvuce toliko, toliko, toliko nevjerojatno dobro. dobro? nenadjebivo dobro. da, pere me malo alkohol, ipak sam home nakon dva tjedna. pijem kefir, i tipkam. ali i dalje stojim iza svega. ipak: ja nisam u banani. idem off. |
- 01:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.12.2004., petak
STAKE STVARNOSTI
stvari koje pokazuju da je zivot prokleto smijesan:pogled na covjeka koji vec godinama na izlazu autoceste prodaje djevice marije, magarce i sahovnice izrezbarene u drvu. hrabro. gluho - nijemi lik koji u vukovarskoj prodaje muzicke bozicne miseve. bakice u konzumu na tresnjevci koje trckraju s kolicima, traze namirnice, mrste se, komesaju, svadjaju i tracaju, a u pozadini svira "rock the casbah". milka, blagajnica u menzi u puli, zena od 60+ godina koja pojacava tv kad svira metallica. blagajnih u presoflexu koji ti odbija prodati odredjene artikle, ako zakljuci da nisu primjereni za tebe. jednostavno prestaju biti na prodaju. garfieldoliki macic koji ordinira po kuci vec pola sata i kojeg planiram oteti. soon, joj peslatko stvorenjce. igra se skrivaca. |
- 18:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #
CLOUDS TASTE MATALLIC
dakle, na cvijetnom u menzi, joj, pardon, pozdrav nakon dva tjedna, da, odmah se bacam na posao.na cvijetnom u menzi dozivjeli smo poprilicno naprasno i grubo odbijanje od jedne od debelih ugladjenih zena koje tamo cestito zaradjuju svoj kruh. zena je naprosto ostala zgrozena nasim kronicnim nedostatkom sposobnosti raspoznavanja pohane svinjetine od pohane piletine. kuja, jebo joj, a dvije osobe u ekipi su vegetarijanci. uvrijedjeni i povrijedjeni prije svega, jer na nas se izderala osoba koja ima gusce brkove od vecine nasih muskih prjatelja zajedno, sjeli smo nedaleko od nje i krenuli... pricati ciste gluposti. "kako ubiti zenu koja radi u menzi", savrsena tema veceri. nakon pocetne sramezljivosti i zadrzanosti, ideje su jednostavno stizale brzinom odlazaka ljudi koji su sjedali do nas. no, kako zena u menzi moze, realno, umrijeti samo jednom, iako bolno sa stakorima, netopirima, rezanjem tetiva i oduzimanjem osjeta included, pokusali smo se dosjetiti ostalih ljudi koje bi ubili. ubili kao blaga rijec. s naglaskom na polako. tako na mojem popisu prvo mjesto zauzima jos jedna kulturna gospodja, inspektorica na jednom jadranskom otoku. gospodja koja je lazirala zapisnik i meni, neduznoj, naivnoj i krajnje nadrogiranoj uvalila na potipis, uvjeravajuci me da necu imati problema i da prijave nece biti. i eto sudskog poziva na mackovo ime. ubila bi i nevinu klinku koju jedva poznajem i nista mi, tehnicki, nije ucinila, nikad, ali zelim je gledati kako pati i cvili. takodjer eksponencijalini rast na ljestvici imaju, pa, svi clanovi moje ekipe jer nakon dva tjedna neprestanih kava i druzenja ne mogu vise niti razmisljati o njima da mi tlak ne poraste. zamjenik upravitelja na sari i dalje drzi solidno trece mjesto. ali nemam ja sklonosti i sposobnosti masovnog ubojice. ako i vi zelite znati da li ste mozda pritajeni masovni ubojica, davitelj ili jehovin svjedok, cekajte sutrasnji post i za samo 99,99% vase pozornosti, odgovor moze biti i vas. ali da se stvari malo poprave u ovom postu, evo mojeg autorskog djela: Nedjelja na Šari Stravična priča koju namjeravam ispričati počinje u nimalo zadimljenoj sobi ispunjenoj kičastim orijentalnim melodijama u reggae ritmu, ako je to uopće moguće i izvedivo u klasičnim gravitacijskim uvjetima. Psihotična muzikalna Čavka plaši Drvo (ogoljelo, jadno i nimalo privlačno, prekriveno vranama) svojim poprilično nekoordiniranim postupcima. Vrane postaju nemirne uz zvuke Lepe Brene, Čavkinog uzora iz djetinjstva. Lane svo vrijeme krotko, kako samo ono zna, vegetira na svom rozom krevetiću u nedovoljno aktivnom pokušaju da komunicira s vanjskim svijetom. Distancirani pali anđeo dvospolac zubima bez milosti lomi nevine stanare vrećice kornflejksa i boja album "Životinjsko carstvo" (kupljen u Kraševom outletu po normalnoj cijeni na opće razočaranje svih prisutnih). Kokoši letpršaju sobom i zabijaju se u bubnjiće stanara. Vrane se smiruju i skakuću u veselom ritmu pijane rodbine. Niče lebdi u vazduhu, nespretan u pokušaju da dopre do Drveta. Drvo je katatonično, mlako tipka ove redove. Mojoj dragoj Čavki, od Drveta |
