10 dana divljine

18.02.2006., subota

KAKO ZNATI DA SE GRANICA IPAK TREBA DRZATI

- mislim da si uz svoj stil zivota nikad necu moci priustiti djecu. fizicki. nadam se, da kazem. - jutarnja kava je najpogodnija za takve teme kad ti sucelice sjedi na veze nabrijana srodna dusa iz paralelne dimenzije. sva u rozom, plave kose i sjajne kompleksije predstavlja dijametralnu suprotnost mojoj modroj pojavi. ne voli plavu boju i cita me kao knjigu. - ma daj, sad to govoris da ti se mogu smijati kad klinci budu skakutali oko tebe. - ma yeah. And I get nosebleed But I always get up - aha, ja budem njihova teta plavusa, a ti mama macak. Don't question my authority or put me in the box Cos I'm not Cos I'm not - nemoj se toliko nadati. inace, kad smo vec kod dvospolaca... - kakvih dvospolaca, o cemu pricas? - bas razmisljam o dvospolcima. moja majka misli da i dalje svijetom hodaju hermafroditi. - kaj? - pa ne hodaju. danas se to sredjuje odmah nakon rodjenja. - znam, ali o cemu ti pricas? - pa razmisljam, kad si vec do te mjere nabrijana na moju djecu, da ti rodim jedno. hermafroditno. pa da odlucim da mu necu mijenjati spol. svi ga budemo zvali "ono". - jebo te. - pokusava ne smijati se, - kak ga onda mislis zvati? - ne znam, kaj bi tebe najbolje islo? mozda hrvoje? overcome just a little high on a hillside with the sun in my eyes

- 12:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

gledajuci svoj odraz u vodi koja ispunjava wc skoljku pomislih: wow, pa to sam stvarno ja. + koliko mi je lijepu sudbinu zivot dodjelio. u nizu izbora, uzimam ovaj. "I found myself in some kind of hell but I did not believe in a Heaven and hell world of opposite’s kind of reality and I gained control of myself and I decided to press on and as I walked along the supposed golden path I was trembling with fear all the lions and wizards yet to come."

- 16:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

DAMN

*knock knock* - dobar dan. *ocito zbunjeno, pogledom luta prostorijom proucavajuci dvije figure koje si nalikuju, ali ipak nisu iste. nose nekoliko bitnih slicnosti, ali niti jedna ne odgovara predodzbi u glavi* - ovaj... trebala bi potpis, profesore xy. *sva osjetila on standby, koji ce trznuti na izgovoreno ime, koji od njih je moj prfesor xy?!* - izvolite kolegice. *pruza indeks sa osjecajem lude srece. no pitanje ostaje.* zasto sam tog profesora zamisljala kao sliku i priliku gospodina suvara, pod zemljom neko vrijeme?

- 19:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.02.2006., utorak

ONAJ NIKAD NAPISANI NASLOV

ujutro sam pokusala opravdati postojanje svog bloga rijecima: "imam potrebu da izrazim neke stvari". no ta recenica je u cijeloj svojoj nemametljivoj jednostavnosti bila laz. da pisem samo kad zelim nesto izraziti, postovi mjesec dana unatrag, a i vise, ne bi postojali. ipak, jasno ih, kao i vi, vidim kod otvaranja stranice pritiskom tipke "m", koju nadopunjava "strelica prema dolje" i naposlijetku, malo energicniji "enter". laz je dobila dubinu nadopunom: "da ne pisem na blogu, pisala bih na papiru". jer ono sto pisem na papiru svelo se na nekoliko redaka kvazi - poezije koja pocinje sa: sto tebe progoni? zar covijek i srce ovdje ne mogu zajedno zivjeti ,i prostire se na jos otprilike desetak redaka stranice zelene biljeznice sa podsjetnikom "dan svijetlo dobro" na desnoj strani. ostatak teksta intoniran kao "noc tama jako lose", sto odredjuje karakter drugog dijela, bez nekog sintaktickog smisla, dok "jako lose" ocrtava cijelu situaciju. mogu ubaciti i prijedlog za slusanje, kad sam vec ovdje: faithless - mass distruction. citajmo zajedno nesto drugacije, edukativno mozda: npr. nesto o prirodi buke, tj. sto oznacava rijec hiss, ili sto osim jednostavnog prijevoda rijeci fly, muha, jos fly moze znaciti. saznat cemo zajedno da drugog znacenja nema, ali ipak otkriti kreativne mogucnosti upotrebe tog insekta. ili sto znaci izraz on the fly, sigurno ste se bar jednom zapitali. random odabirom iz zelene biljeznice, kao posveta razdoblju kad je komunikacija bila goruci problem i pokretac svih mojih nastojanja, prebacujem u digitalni oblik tekst, bez pretenciozne teznje za njegovim ocuvanjem do vjecnosti. jednog dana, sve sto smo napisali biti ce izbirsano. prije je bilo vazno izvodjenje svakog koraka. u zivotu. sistematizirani skup znanja o svom tijelu. konvecijama i nacinu da im se najlakse udovoljava ili prkosi, vec prema potrebi. prvenstveno s namjerom da se iskaze apsurdnost postupaka drugih i vlastita nadmoc. novi mladi um, kao toliko njih, sam ponosno pokazuje srednji prst drustvu. vrlo domisljato i nadasve krasno. sve sto postoji moze biti ismijano.

- 14:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

RABBITS

postoji jos jedna legenda, koju su nam voljeli ponavljati. univarzalnija od moje vjestice mare. iako vjerujem da svi u ormaru drze nesto te vrste. radi se o marici. koja ce me odvesti ako ne budem dobra. marica, kao stari policijski kombi bez prozora. znala sam zamisljati da cu se spasiti od marice kopanjem tunela. ispod grma prekricenog zutim cvijetovima, pokraj susjedove kuce. na kraju tunela postojala je zemlja krcati inteligentnim djinovskim zecevima (prijateljske vrste). u jednom snu, uspjela sam doci do te zemlje, no netko je saznao za to i poplavio tunel. voda je probila duboko dolje do mojih prijatelja. ubila ih. zacudo, marica i dalje odvozi ljude. mozda im se ne svidjaju moji snovi?

- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.02.2006., subota

ONO U MRAKU I STRAH KOJI SLIJEDI

jednostavna reakcija djeteta u meni kad krecem na tavan s cigaretom u jednoj ruci i lanternom u drugoj. jer vjestica zivi na tavanu. zove se mara. tako je rekla moja dadilja. ona pravi buku iznad moje glave, na tavanu, po noci. sa samo tankim slojem stropa izmedju nas. sto je to radilo buku kad sam kao dijete pokusava zaspati, trudila se ne gledati gore? zasto je utihnula sad kad se vise ne bojim? mozda je to samo pitanje navike. kako? zar sam kao ljudi koji zive pokraj zeljeznickih pruga? zapitala sam se jednog jutra kad sam cula vlak u daljini. zar nisam i ja osoba koja zivi skoro pa neposredno pokraj zeljeznickog kolodvora? naravno da jesam. samo naviknuta na to od djetinjstva, vise ne cujem vlakove koji prolaze. zasto se onda vise nista ne dogadja na tavanu? nista ne pravi tu nestvarnu ljudsku i nemogucu buku tamo gdje nikoga nema i nitko ne bi trebao biti?

- 19:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.