10 dana divljine
21.11.2006., utorak
I
|
prvi novi dan zivim u dva grada, fakticki, ne metaforicki. jedan me neprestano podsjeca na hipnoticku privlacnost naginjanja iznad ponora. drugi baca u apatiju. moja zelja se ne skriva iza rijeci, zivi kroz djela. podsjeca na opipljivi smrad oba grada. gleda u oci, bez treptanja. smedja materija sa sivim pogledom na svijet. onaj trenutak izmedju povlacenja i izdahnutog dima. trebali bi je bojati u sivo. zivim u dva grada. jedan smiruje, drugi iscrpljuje. stvara prazninu koju je potrebno popuniti. u prvom gradu vrijeme ne postoji, u drugome se osvecuje. u prvom se jos uvjek mogu vidjeti zvijezde i ulice su puste kad setas nocu. drugi zagadjuje svjetlom. nebo drugoga grada je narancasti pokrivac od dima i magle, neprestani 24 satni dan. repriza. jer nastanjujem tijelo koje nestaje, pretvara se u staklo, prijeti da ce se slomiti. sita sam dodira virtualnih likova, masta trazi promjenu, opipljivo. zar nije sve na svijetu svedivo na geometrijske forme? virtualan, bezopasan je taj moj svijet. saturirane ideje prodiru kroz tijelo od pijeska i vode. uskoro me nitko vise nece vidjeti. jer nastanjujem tijelo koje blijedi. na stubistima, tramvajima, sirokim ulicama, prostranim dvoranama. staklene glasnice ne pricaju. staklene oci prelamaju svjetlost. (koje su boje stvari obavijene mrakom? ne mogu se sjetiti.) stakleni prsti paraju kozu do kosti. ostavajajuci tek bezopasnu bol (u pokusaju). |
- 09:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #
19.11.2006., nedjelja
I'M AROUND
|
kategorija: karijera, obrazovanje, sport. God knows - I ain't sleeping but I want my line God knows - I ain't happy so I want it bad tonight Oh brother can you help me out God knows - I've got nothing so accept my time God knows - it ain't easy to behave in this spotlight Oh brother can you help me out' napokon shvacam, mozda je ovo kraj, samo krv, meso i kosti. smrtno, materijalno. suhi prsti, suha koza napeta preko plavih vena koje iskacu kod svakog otkucanog slova. neizbjezna lakoca frivolnog. ja sam jos jedan materijalni agregat. slusam, cujem, osjecam, raspadam se i sastavljam. razgradjujem i spajam. slova. recenice, rijeci, sebe(?). disem, kolam, udaram. ne borim se previse. pusim. kasljem. plitko. svakog dana nosi me rijeka isto takvih, duboko nevaznih stvorenja. oduhovljenih stvorenja. bitno. to bitno oduhovljeno se pita koju uopce vezu ima s plavim venama i napetom suhom kozom. distancira se, daleko iz sigurnosti imaginarnog, idealnog, promatra svo to raspadanje i pita se. pita se. pa zar sam to doista ja? nikako, nikako. razum me odvaja od ulice i mase, zatvora koze i mesa i kosti. razum i duh. i duh i razum. i kosti i koza i arterije i vene, naslage katrana, probusena jetra. pazi na sebe. dobra bol. samo bol. neminovno, iznutra, tijelo se probija na povrsinu. bjezi. kao nenadani grc, bol, reakcija, kao da razuma nikad nije niti bilo. tu samo samo ja i moja zelja. u mraku, daleko od svijetla provokatora, cilj je i vise nego jasan, kajanje vise nego slatko, tijelo sito. savjest: cista. krivac uvijek stoji po strani. pomalo shvacam sto sam. meso, kost, krv, sranje. samo to. osvjestena materija. sam sebi, prijeko potreban krvnik. ovisnik. I see to be right I fall down tonight I go to hell to be what I sell Failing again is such a welcome end Can the end of today be more than tonight And the pain of knowing you should have tried |
