10 dana divljine
04.10.2005., utorak
THE LAND OF THE BLIND: ONE-EYED MAN IS KING
|
pozdravna poruka na desktopu. zelimo vam lijep dan i ugodan let. samo, pokusajte stvari drzati u perspektivi. kazu da macke imaju devet zivota. 1 2 3 4 ... 9 9x - frustracija, razocaranje, gubitak nade, demistifikacija. opravdanja, nanesena nepravda, ponovni pokusaji. ponovni pokusaj, deveti, maksimalno macji - macak ima vozacku. |
- 14:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #
02.10.2005., nedjelja
|
"dodji uzeti 10kn!", nagnula sam se, koliko je ravnoteza to dopustala, sve do vrata. majcina ruka je bacila izguzvanu novcanicu na rub kauca. "hocu, nema problema", jos kuna i sutra imam za stosu. ubit' ce me sve to. cigarete i moj zivot. pluca ce kolabirati i jetra, sto ce biti s jetrom? krvnim zilama, zelucem i neuronima u mozgu? ne znam sto, ali nesmotreno se odnosim prema njima. koliko ce mi jos trebati, ako vjerujem u apokalipsu? nitko ne zeli biti tocno to sto je. ali nekako je sve vodilo i vodi bas do ovoga gdje jesmo. "postojali su znakovi", rekla je jednom moja sestra, "da cu postati bas ovo sto jesam.", neminovno kretanje prema sudbini koju sami odredjujemo. jasni znakovi. ali nikad ih ne mozes bas tocno tumaciti. jer tko bi stvarno zelio citati svoj zivot unaprijed? kao da prije filma otkrijes sve detalje radnje. sjebano, bas sjebano bi to bilo, koliko god film eventualno bio los. ionako je sve vise-manje kompilacija svima dobro poznatih raspleta. klisej, nista novo. |
- 20:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #
TITLE
|
please wait... tri tockice se krenu umnozavati uskladjenim tempom. nervozno udaram rukom po stolu. gledam plavi zid sa strane. moram promijeniti ime bolga, nesto u stilu: isfrustrirani blog mlade osobe koju jebe slaba internet veza i jedan trojanac. pricalo se o adsl-u u mom malom selu, pet name za malo vece selo koje se okitilo imenom gradica, ali to dolazi tek oko bozica. do bozica vec mogu biti mrtva. gore, mozda cak i zaposlena. macak se osjeca zatoceno u neobicnoj financijskoj situaciji. mora si priustiti novi laptop da ocuva zdrav razum, ali shvaca da se nikad nije otisnula u samoodrzavajuce vode dalje od zicanja rodbine i pranja majcinog automobila. pranje automobila je vise pleasure nego business, kad pojacam muziku i kontempliram o svijetu i zivotu raznoseci mjehurice sapunice po zelenoj povrsini. 30 kuna za vanjsko pranje, za 40 ga sredim i iznutra. profesionalno, naravno. hehe he, imam visegodisnju praksu (nesto za rezime, mozda cak i hehehe dio iskopiram). svi coporativno krecu raditi u subway. imam predispozicije za dobrog sandwich artista, uvjerava me moj prijatelj i cimer a..., vec iskusni zaposlenik. imam kurac, a ne predispozicije. nemam volje. prosle godine razmisljala sam o trazenju zaposlenja, uz visak vremena i sve. ove godine imam predavanja, ne zelim. ne zelim i ne zelim. upisala sam treci semestar, proslu srijedu. druga godina. druga godina. druga godina. dogodilo se i stvarno je. druga godina sam. sad mogu izmisliti novi niz problema i frustracija. "ti nisi bas sretna osoba, a?", ma fakat jesam, samo to ne zelim pokazati. |
