10 dana divljine
28.08.2006., ponedjeljak
|
birana grupa ljudi nalazi interes. interes postaje i vise nego zanimljiva stvar. kao hobi. hobi, kao hobi, oduzima novac. i jos malo vise novca. grupa uvidja da bi i druge ljude interes mogao zaintrigirati. grupa siri posao. posao svojim opsegom zadovoljava potrebe. neko vrijeme. alternativni nacini financiranja su i vise nego dobrodosli. grupa jaca kao grupa, kako pojedinci fizicki i psihicki slabe. interes i dalje prisutan, ali marginaliziran u odnosima medju pojedincima. vise se nitko ne sjeca, kao smo ono postali tako dobri, ali je dobro. grupa financijski propada. grupa se organizira u novom nastojanju, spasava situaciju. novo nastojanje, blisko vezano uz stari interes pokazuje razlicite rezultate. dok grupa ne shvati da je interes potrebno u potpunosti odbaciti. grupa ponovno jaca kao kolektiv, novo nastojanje jaca stare i stvara nove veze. grupa je povezanija nego ikad. novo nastojanje biva ostvareno. grupa propada. vezivno tkivo ostaje interes, te odrzanje novog nastojanja. ali sve je to nekoako toplo - hladno. jer kako ujediniti oboje i u to ukljuciti neku realnu vjeru u buducnost? pokrenuti novu grupu i stari interes? staru grupu i stari interes? poslati sve u k... i vise nikad se ne vratiti u taj prokleti grad, tim istim ljudima? novo nastojanje shvatiti kao jos jedno u nizu zavaravanja, zacepiti i nastaviti kao da se nista nije dogodilo s povremenim izletima u dobro staro i poznato? ne znam jos. sve stoji na ovome: spasava me nedostatak - interesa, slabi odnosi u grupi i "onaj drugi", za cije ponasanje se ne mogu ispricati, jer bi to znacilo priznati da je tu. mogu plesati na zici jos desetak dana, kad me nema "tu". dalje cemo vidjeti koji pol mi je vise sudjen. zivot. kako ono ide? perilica, pas... ili jos neispunjeno. odabrati bi znacilo mijesati se u posao sudbine, ne? ionako imam i perilicu. i psa. vidimo se za 10 dana. |
- 23:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #
26.08.2006., subota
UNDERGROUND
|
valjda sam odlutala, na more, izvan i izmedju, pa ponovno unutar sebe. vratila se na dva dana, kuci, znate, tamo gdje je sigurno i svi tebe znaju i ti njih. kataklizma utopije. odlazim u utorak, jos dalje. samo zelim reci da sam ziva. pravi zilavi stari gad, ako netko misli da me se moze rijesiti. imam jos barem dva zivota. *sarkasticni mijau* ta eksponacija bloga, blogera, prilozi u inferiornim tiskovinama, mislim da ovo vise nije medij na kojem se moze nesto korisno, iskreno izreci. trazimo mracniji dio mreze. samo za sebe i sve sto nas proganja. personal note: rehabilitirani macak, vec 20 dana, sipa gadosti na listove zelene biljeznice. kad se vrati, u nadi da ce nekome pomoci, jos vise da ce odmoci, priznaje, negdje ce sigurno to morati objaviti. svi trebamo svoju publiku. koje li ljepote kad znas, da jos uvijek mozes sokirati. koliko tuzno, kad znas, da te i to moze drzati na zivotu. nepodnosljivo. lako. |
