10 dana divljine
28.12.2006., četvrtak
|
cudna je ova zima. sunce je na travnjaku stvorilo labirint oblika, svjetla i sjene, otopljenog mraza i zamrznute trave. bijela sjena bora ocrtana je zelenilom. tratincice. ulazimo u novu godinu, a travnjak nam je osut tratincicama. zuta jezgra prekrivena mrazom, okruzena bijelim laticama. okruzeni bizarnom, silovanom prirodom, kujemo novogodisnje odluke. planove. ne primjecujemo poderotinu u konstanti izmjene godisnjih doba. duboki poremecaj. tratincice usred zime lome se pod mojim koracima. zamrznute u trenutku otvaranja latica, okretanja prema suncu. globalno zatopljene i globalno zamrzavanje.globalna glupost i zavaravanje. jos jedan uvod u jos jedan dosadan film katastrofe. |
- 14:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.12.2006., ponedjeljak
|
ponekad, ne ocekujem to nikad, ali dogadja se gotovo po nekoj skrivenoj pravilnosti, i uvijek zaboravim na tu mogucnost, da ce se sloboda u kojoj uzivam, pretvoriti u usamljenost. osjecaj iznutra, koji identicnim situacijama mijenja kontekst i sve tako lako, nakon te tocke, izgubi smisao. ne zelim pricati o ljudima, jer ne znam da li postoje u mom zivotu. ne zelim pricati o sebi, jer ne znam da li me je moguce upoznati. ne zelim pricati o blagdanima, jer ne osjecam da ih mogu s nekim podijeliti. i ne znam kako. ne zelim pricati o sebi, jer sve te price vec znate. bojim se ponavljanja. ponavaljanja rijeci, koje jos od mene niste culi. |
- 10:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.12.2006., petak
|
lazem i dok udarcima simuliram otkucaje srca znam da cu lagati. dokle nastavim udarati, necu morati tipkati. kad prestanem, dalje necu moci. ako ovo ne pretvorim u progresivni blog o skidanju, ne znam kolike sanse ima da prezivi. nema te stveri koja bi me mogla prisiliti na finalni zaokret. u sustini. ako ovaj blog odumre odumire i ono sto sam ja, i drugi smatrali da "macak", njena dusa i postojanje jesu ili mogu biti. god help us both |
- 18:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
danas sam dobro. za razliku od jucer. sto smeta - jer danas trebam patiti, jucer je trebalo biti dobro. cekam bol da me trgne. probudi, natjera da stanem. previse kretanja za jedan petak. premalo za cetvrtak. trcala sam ulicom da uhvatim tramvaj, kad me trgnuo glas jedne gospodje: - djevojko, djevojko! stani. pitala me kuda zurim, rekla da joj izgledam lijepo, kao andjeo rekla je, da bi zavrsila pitanjem - samo, gdje su ti krila? i nitko mi nikad nije rekao toliko tuznu istinu. sve od cudne gospodje koja luta mojom ulicom. nemam krila. |
