10 dana divljine
15.12.2006., petak
|
danas sam dobro. za razliku od jucer. sto smeta - jer danas trebam patiti, jucer je trebalo biti dobro. cekam bol da me trgne. probudi, natjera da stanem. previse kretanja za jedan petak. premalo za cetvrtak. trcala sam ulicom da uhvatim tramvaj, kad me trgnuo glas jedne gospodje: - djevojko, djevojko! stani. pitala me kuda zurim, rekla da joj izgledam lijepo, kao andjeo rekla je, da bi zavrsila pitanjem - samo, gdje su ti krila? i nitko mi nikad nije rekao toliko tuznu istinu. sve od cudne gospodje koja luta mojom ulicom. nemam krila. |
