10 dana divljine
17.12.2005., subota
PAPIR
majka je rekla da ne budem tuzna.i ja sam pokusala ne biti tuzna, pokusala obrisati suze, nakon 4 dana. no, i dalje ne mogu prestati plakati. bez razloga. 4 dana. ne mogu ne biti tuzna, kad ne znam zasto uopce jesam. pa odlazim do kupaonice. i placem na hladnim plocicama. i kad tipkam, placem. i suze padaju na tipkovnicu i smetaju mi, ali ne obazirem se. namjerno. placem i kad svi gledaju tv, a ja sam im okrenuta ledjima i zurim u smedju kozu kauca na kojem lezim. i placem u krevetu u svojoj sobi. placem potajice kad ispijam kuhano vino vani, brzo brisem tragove, ali ne mogu sakriti oci. znate, tesko je sakriti oci kad su stavljene bas posred lica. i sutra idem u bec. pitam se hocu il plakati na autobusu. na ulicama. hocu li to moci sakriti. hocu li ispijati punc u koji ce biti umocene moje slane neobjasnjive suze. ali bez brige. vjerojatno imam razlog za plakanje. samo, ne mogu se sjetiti koji. i trazim bezveze zagrljaj od okoline. kad je jasno da ne treba da budem tuzna. samo rola wc papira i koji rupcic. dovoljno da shvatim da jos nikad nisam toliko iskreno plakala. |
- 22:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #
OFFON
razmisljam i jedino to i radim.pa kako dalje? macak ne fotografira, ne osvrce se na relevantno, ili irelevantno kad smo vec kod toga. macak ne objavljuje redovito, ne trudi se oko drugih. pa koji k... onda macak radi uopce? nista. sta ima da radi? ima da pise o statistici. tako da bas na ovoj mrtvoj lokaciji pokrecem blog o ljepotama statisticke analize varijance. some day. da ne dodje kao iznenadjenje. yeah. |
