ponekad, ne ocekujem to nikad, ali dogadja se gotovo po nekoj skrivenoj pravilnosti,
i uvijek zaboravim na tu mogucnost, da ce se sloboda u kojoj uzivam, pretvoriti u usamljenost.
osjecaj iznutra, koji identicnim situacijama mijenja kontekst
i sve tako lako, nakon te tocke, izgubi smisao.
ne zelim pricati o ljudima, jer ne znam da li postoje u mom zivotu.
ne zelim pricati o sebi, jer ne znam da li me je moguce upoznati.
ne zelim pricati o blagdanima, jer ne osjecam da ih mogu s nekim podijeliti. i ne znam kako.
ne zelim pricati o sebi, jer sve te price vec znate. bojim se ponavljanja. ponavaljanja rijeci, koje jos od mene niste culi.
Post je objavljen 25.12.2006. u 10:21 sati.