"dodji uzeti 10kn!", nagnula sam se, koliko je ravnoteza to dopustala, sve do vrata. majcina ruka je bacila izguzvanu novcanicu na rub kauca.
"hocu, nema problema", jos kuna i sutra imam za stosu. ubit' ce me sve to. cigarete i moj zivot. pluca ce kolabirati i jetra, sto ce biti s jetrom? krvnim zilama, zelucem i neuronima u mozgu? ne znam sto, ali nesmotreno se odnosim prema njima.
koliko ce mi jos trebati, ako vjerujem u apokalipsu?
nitko ne zeli biti tocno to sto je. ali nekako je sve vodilo i vodi bas do ovoga gdje jesmo.
"postojali su znakovi", rekla je jednom moja sestra, "da cu postati bas ovo sto jesam.", neminovno kretanje prema sudbini koju sami odredjujemo.
jasni znakovi.
ali nikad ih ne mozes bas tocno tumaciti.
jer tko bi stvarno zelio citati svoj zivot unaprijed?
kao da prije filma otkrijes sve detalje radnje. sjebano, bas sjebano bi to bilo, koliko god film eventualno bio los.
ionako je sve vise-manje kompilacija svima dobro poznatih raspleta. klisej, nista novo.
Post je objavljen 02.10.2005. u 20:44 sati.