Ne znam, pljuga poslije jela. Nesto neobicno. Ili primjetiti da u svakom hrvatskom filmu postoji scena sa kuhanjem ili ispijanjem kave, ili sve zajedno, nije vazno. Imamo kilu kave u ciglicama slozenu na kutijama kapucina, mnostvu kutija kapucina. Mozda pljuga nije jedini uzrok opce pasivnosti, mozda je to i nedostatatak kave. Kuhane kave.
Kako skuhati kavu? Voda i odredjena kolicina kave izrazena u zlicicama, sa secerom. I mlijeko na kraju. Da, to znam dozirati.
Postapokalipticno raspolozenje i ja sklupcana na bijelom stolcu s anatomski oblikovanim naslonom (propaganda), drzim jednu ruku na sanku i jedem sardine u umaku od povrca, prava domaca jadranska sardina (propaganda). Tastes like shit, kiseli krastavci neznatno poboljsavaju okus, trudim se. Kruh ima plastican okus konzervansa. Pokusavam utrpati u usta zadnji komadic, ali ne mogu. Vise nego ikad se osjecam kao filter za zrak i materiju.