bas se vracam s jedne od boljih gitarijada u zivotu i razmisljam kod logiranja, pa koga grebanje ne zivcira? osim po mojoj nozi kad nosim najlonke, a cimerica mi ima jebeno duge nokte.
dakle, gitarijada ko gitarijada da nisu svirala moja dva previse draga prijatelja. shadam je obnovljen i bolji su nego ikad. drzim mobitel pokraj sebe i pitam se dal zelim slusati clipove koje sam snimila, jer mikrofonija ih je mozda sjebala. zelim ih progurati u mocvaru, pracku, kset, anywhere, jer za dva gitarista (jedan nije svirao godinu dana, a drugi pjevao dvije) zvuce toliko, toliko, toliko nevjerojatno dobro. dobro? nenadjebivo dobro.
da, pere me malo alkohol, ipak sam home nakon dva tjedna. pijem kefir, i tipkam.
ali i dalje stojim iza svega. ipak: