10 dana divljine
27.12.2004., ponedjeljak
STAVI SLIKU
|
mozda ce bolje izgledati. nemam word u kojem bi ovo tipkala, nemam lap na kojem bi ovo tipkala, ali imam veselo drustvo: fadjad, gasjad i rtjad.exe kojim je jebu u zdrav mozak, pa ako imate sugestije kako ih se rijesiti, molim vas, probajte to sada dobrodusno podjeliti sa svijetom. nemam ni photoshop. pa nemam sliku. nema titovog spomenika. nema mog mobitela sa slikama s putovanja u kumrovec. ukraden. jos nije spasena osma pjesma na mom/nasem albumu. ali nisam lose volje. pa bozicno vrijeme je, vrijeme radosti i darivanja, zar ne? makar, nisam bas imala love da kupim bozicne poklone, sve sam pretvorila u oblacice dima i omamljenost, znate, to se dogadja kad ste neodgovorni. zato lazem i zicam i varam, da dostojanstveno proslavim novu godinu, ne znam jos gdje. zagreb (sara) ili koprivnica. motivi i prepreke. teske dvojbe da... kakav je bio vas bozic? moj je bio iznenadjujuce dobar, bez svadje, uz malo prcanja, sve je proslo, pa - dobro. cak i na goblju, kad sam glasno pocela razgovarati s sad vec poprilicno raspadnutim lesom svoje bake. ali dobronamjerno, mirno. jer stari je skoro pokrenuo sranje kad je stara krenula cistiti grob pa je stala na njega. bas u tom trenutku stari je napomenuo da bi mogla propasti unutra, pa je stara zabrijala kak bi to izgledalo i evo bozicne nocne more sa daskom nekrofilije. idem sad spasiti svoj svjeze formatirani komp, ima jos ljudi koji brinu o takvim stvarima. ja nikad nisam bila medju njima. zato sad manicno skidam antivirusne i ine programe, da postanem najvec spyware slayer of all. mislim da cu o tome sutra pricati na kavi. biti dosadna. |
