dakle, glavni junak price ima crvene nokte na nogama i veliku rozu surlu, ali nije mis. ima probleme na faksu jer dane provodi u gradu, igra se skrivaca sa zetovcima i druzi se s rakunima bez plavih, ali i bijelih pruga.
fakultet tog stvorenja, koje, ruku na srce, mozda i nema surlu, nalazi se na kraju svijeta. ako nesto takvo postoji, a ako ne, trebamo ga izmisliti. pitam se, da li bi se pocetak takodjer nalazio u blizini?
blizu moguceg, netom izmisljenog (ako do sada nije jos izmisljen) kraja i teoretskog obliznjeg pocetka, unutar fakulteta, stvorenje ocekuje niz nepremostivih prepreka.
formulari ziviahno, ali i dalje krvolocno secu suhim, sumornim podrucjem u kojem vlast drzi pleme "teta", "teta iz referade". odlikuje ih nevjerojatna brzina jezika kojima omataju stvorenju slicna stvorenja i odlazu ih medju zdralove napravljene od mrtvih formulara, autohtone vrste ljepljivih, vec spomenuto agresivnih prstica.
kada stvorenje napokon predje sedam pjesackih prijelaza i sedam kanalizacijskih otvora, te se spusti niz sedam i nesto sitno stepenica, ne moze si pomoci. na kraju je, ili na pocetku? pokusava pobjeci, izmedju ostalog.
trazi utociste, drhti i nesuvislo brblja. ili suti. u svakom slucaju, stvorenje ostavlja dojam cudaka, a nema niti surlu.
ne mozes cijelo vrijeme pricati.
stvorenje jednostavni nije stvoreno za small talk. stvorenje ponekad zeli da moze biti suplja kokos, ali kako? kad nema niti surlu. niti perje.
samo sebe.
kako uopce ostati normalan?
Post je objavljen 21.10.2004. u 21:49 sati.