ali nemoj, molim te, ocekivati da cu na njoj prepoznati sebe.
kratki zagreb report. (osvrt moje vrste)
prvo: pitanje cimerice. (nabacujem zlobni smijesak) veni vidi vici. sukobljene su strane. netko je otisao.
operacija cimerica je prosla toliko glatko i jednostavno kao paljenje cigarete, a upravo to je i bilo dovoljno s moje strane. docimerice su je dokrajcile monstruizno okrutnim cinom pricanja u susjednoj sobi u nevidjeno kasne sate, 11 i 30. prije nego sam ujutro zadovoljno protrljala kapke priopcila mi je, onako, sluzbeno, da ona odlazi.
(zijev) "damn pa zasto?"
- vi ste za mene previse bucne.
molim?! "molim?"
- da ja trebam mir da ucim, zato selim do prijateljice.
ali neeee! pa to je soba u krivom paviljonu u kojem sunce ne grije jednako kao u ovom, vlak koji prolazi ne cuje se toliko intenzivno, mozda ima i drugaciji broj suncanih dana! "a bed, a jebi ga." (zijev i pad na jastuk, drijemanje kojih 10 minuta i skakutanje u susjednu sobu da se zlobno nacerimo trijumfu koji nismo niti zasluzile posteno)
ali dobila sam drugu cimericu. koja mi se svidja, koja ne prigovaram makar ne pusi i ne pije i sve u svemu zadovoljava sve uvjete dobre cimerice, pa nema problema.
sad odlazim na koncert, kraj price.
Post je objavljen 16.10.2004. u 19:03 sati.