10 dana divljine
16.10.2004., subota
POKAZI MI SLIKU UZORNOG STUDENTA
ali nemoj, molim te, ocekivati da cu na njoj prepoznati sebe.kratki zagreb report. (osvrt moje vrste) prvo: pitanje cimerice. (nabacujem zlobni smijesak) veni vidi vici. sukobljene su strane. netko je otisao. operacija cimerica je prosla toliko glatko i jednostavno kao paljenje cigarete, a upravo to je i bilo dovoljno s moje strane. docimerice su je dokrajcile monstruizno okrutnim cinom pricanja u susjednoj sobi u nevidjeno kasne sate, 11 i 30. prije nego sam ujutro zadovoljno protrljala kapke priopcila mi je, onako, sluzbeno, da ona odlazi. (zijev) "damn pa zasto?" - vi ste za mene previse bucne. molim?! "molim?" - da ja trebam mir da ucim, zato selim do prijateljice. ali neeee! pa to je soba u krivom paviljonu u kojem sunce ne grije jednako kao u ovom, vlak koji prolazi ne cuje se toliko intenzivno, mozda ima i drugaciji broj suncanih dana! "a bed, a jebi ga." (zijev i pad na jastuk, drijemanje kojih 10 minuta i skakutanje u susjednu sobu da se zlobno nacerimo trijumfu koji nismo niti zasluzile posteno) ali dobila sam drugu cimericu. koja mi se svidja, koja ne prigovaram makar ne pusi i ne pije i sve u svemu zadovoljava sve uvjete dobre cimerice, pa nema problema. sad odlazim na koncert, kraj price. |
