morska iz dubina

subota, 29.05.2021.

Moja heroina



Foto: Otočka

Te godine, u prizemlju naše zgrade u Splitu, doselila se obitelj s dvoje djece. Djevojčica Nena je bila moja vršnjakinja. Postale smo prijateljice. Skupa u školu. Iz nje. U igri kod mene, kod nje, u dvoru.

Ubrzo smo saznali da im tata tuče mamu Lucu. Noću su se čuli krikovi i molim te, nemoj, boli me. Susjedi su govorili da je Prša divljak. Pijančina. Zlostavljač. Ali baš nitko nije ništa poduzimao. Valjda se, pedeset godina unazad, takvo ponašanje podrazumijevalo.

To jutro sam se, s mamom i našom prvom susjedom, vraćala s pazara. Čim smo ušle u portun čula se vriska, lupanje vratima, psovanje. Vidjele smo teta Lucu kako je izletila iz stana i počela trčat uz skale. Na gornje katove.

Mama je u trenu odbacila borše. Svo voće i povrće se rasulo po podu. Dala se trkom za teta Lucom. Sustigla je na prvom katu, dodala ključeve našeg stana i viknula, otključaj, uđi i zaključaj se. Onda se hladnokrvno okrenula i dočekala zajapurenog Pršu. Silno sam se bojala. Srce mi je pulsiralo u ušima. Susjeda je držala jednu ruku na svojim otvorenim ustima, drugom mene. Bilo je strašno. Tada u zgradi nitko nije imao telefon.

Prša se popeo na vrh skala. Glasno je prostačio dozivajući ženu. Mama ga je zgrabila za ovratnik košulje i dobro ga stegla. Još mi odzvanja grmljavina riječi koje mu je sasula u lice. Pička ti materina, ženu tučeš, je li? Ako si muško, ajde udri mene. Vikala je i stezala mu okovratnik. Digneš li još jednom ruku na nju bit će ti to zadnje u životu. Prša se sve više crvenio. Bio je manji od makova zrna. A mama se naprosto nije gasila. Počela su se otvarat vrata drugih stanova. Susjede su se spuštale na prvi kat i davale podršku mami. Verbalno su napale Pršu, vikale na njega. A on se okrenuo i pognute glave vratio u svoj stan. Mama je otresla ruke, okrenula se susjedama i rekla, ajmo cure, penjite se na treći. Idemo popit kavu na miru.

Kad god smo se na skalama mimoišle s Pršom mama bi mu dobacila, samo je takni, jebat ćeš ježa. Činilo mi se da mu je uvijek bilo neugodno. Teta Luce nam je rekla da se Prša boji moje mame. I stalno joj je zahvaljivala paljenjem šterike svetom Anti. Sve dok Nenini nisu odselili u veći stan, u portunu je vladao mir. Ja sam bila ponosna. Moja mama je bila najomiljenija susjeda našeg ulaza. I tako desetljećima. Sve dok nije preselila u Valu. A onda i na nebo.

29.05.2021. u 13:44 • 37 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2021 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (6)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (17)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (15)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (14)
Siječanj 2021 (12)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (18)
Listopad 2020 (18)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (22)
Srpanj 2020 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Linkovi