morska iz dubina
nedjelja, 09.05.2021.
Eden
Foto: Otočka
Vrt je postao moja radosnica. Sve buja. Redovito zalijevam. Plijevim. Mazim.
Hoće li nametnici bit jači, tek ćemo vidjeti. Ne koristim nikakve pesticide. Tek povrćke tretiram otopinom mlijeka, vode i sode bikarbone. Tako sam lani spasila pome. I imala ih dobar dio ljeta. Svoje. Najdomaćije moguće.
Danas je bilo branje mente. Tko nije imao priliku osjetit njen izvorni miris, zakinut je za predivnu dimenziju ljepote. Ubran, isjeckan i stavljen na sušenje. Lijep ljeti jer hladi. Ugodan zimi uz toplu peć.
Sutra je na redu branje čaja od mažurana i kadulje. A onda je na redu bob.
Život buja u mom malom Edenu. Volim to rađanje. Uzvraćanje. Darivanje.
Nema u njemu jabuke razdore. Izdaje. Strah od zmije odavna je prevladan. Ako je i vidim, nije ona tu da me zavede na grijeh. Ona je tu svoja na svome. Kao i ja. Puštam je da uzmakne. U neki suhozid, bušak, kamen. Međusobno poštivanje i uvažavanje daje nam da plodouživamo život. A da pri tome ne uništavamo jedna drugu. To je svrha simbioze čovjeka i prirode. Kada će tu dimenziju dosegnuti ljudi? Sudeći po povijesti, nikad.
U Vali utiha. Ljeto je na pomolu.
