STIGLE SU KNJIGE U PRAVE RUKE

18.08.2021.





... i piše moja draga prijateljica pjesnikinja ALEMKA BRAZZODURO na Facebooku:


"Evo jeeee...sretansretansretansretansretan u mojim rukama moje treće "pjesničko čedo" sretansretansretansretan

Hvala od srca, Sjena duše – Jadranka Varga, na izvrsnom i profesionalnom radu, da bi knjiga išla u tisak, hvala od srca Angelija - Anđa Jotanović koja je inicijator sa velikim povjerenjem u moju poeziju, da je već treća knjiga poezije tiskana...sretansretansretan






Uskoro, nadam se promociji, naravno, na vrijeme javim događaj, meni velikiiiii! "








ISBN broj: 978-953-48417-1-6


O AUTORICI


Rođena sam 17.02.1954. u Rijeci (Sušak). Nakon 42 godine kao član Opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta „Ivana pl. Zajca“, otišla sam u mirovinu od 01.03.2018.

Prve stihove sam napisala kao 16 godišnja djevojka lebdeći u oblacima zanesena prvom ljubavi. Nakon puno godina životnog iskustva pronašla sam svoj osobni izričaj u pisanoj riječi. Dušom i srcem ispisala sam stihove uvjerena u postojanje Ljubavi koja je izvor života, sreće, zadovoljstva i blaženstva.

Svi smo mi Božja djeca i vođena izrekom “Kad je tuđa sreća tvoja sreća, to je prava ljubav.“, ispisala sam stihove o njenoj moći, jer smo stvoreni iz Ljubavi, da širmo Ljubav kao što je to navedeno i u mojim knjigama „Čežnja“ i „Jesen života“, a i u ovoj trećoj zbirci poezije „Sunce moje duše“.

Ne znam je li dovoljno reći hvala svima koji su mi do sada pomogli u izdavanju moje tri zbirke poezije, ali kad se srcem piše, Duša uvijek ima nešto za reći.

Hvala svima od srca,

Alemka Bazzduro, pjesnikinja



SUNCE MOJE DUŠE

Kolike noći sam probdjela
izvirujući kroz prozor
u prazninu stvarnosti!

Vrištala mi je duša umorna
brojala sam uzdahe njene
i sanjarila sam budna
zaustavljajući kazaljke sata,
da ne prate
slapove slane.

Ležala sam
u naručju sudbine
milujući suze turobne,
udahnula sam mir
želeći dočarati ljepotu
mirisa usnulog života.

U praznini slutnji
odjednom ti,
sunce moje duše!

Žuboriš kao potočić
i šumiš kao usnulo more
svjetlom i toplinom
i kao sunce
ogrijao si me
pripadanjem koje traje
sve dok ljubav se daje.

Tijelo mi opet drhti,
usne spojene
u nedostajanju
i u nevjerovanju,
da pripadamo
jedno drugome.

Ti, sunce moje duše,
izliječio si dušu moju
koja sad ne plače,
već sjaji izgarajući
od ljubavi čiste.









<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.