MANIFEST
8.03.2011. je jedna pametna i divna žena napisala ovaj Manifest na jednom portalu, a svaka riječ ovdje, koju je napisala, može se primijeniti na svakog od nas.
''1. Svojim pisanjem i komentiranjem govorim o sebi.
(Predstavljam moje osobno viđenje, moje trenutne osjećaje i mišljenje ili stav.)
2. Ne uzimam preosobno komentare upućene meni.
(Komentari drugih ljudi su odraz njihovog doživljaja napisanog. Oni mi otvaraju i onu drugu stranu mene koja mi se ponekad možda ne sviđa, ali je tu...)
3. Snosim odgovornost za sve što kažem.
(Kamo me vodi put pisanja, komentiranja, razgovaranja, stvar je moje odluke i odabira.)
4. Prihvaćam različitosti.
(Poštujem pravo svakoga da misli, govori i izražava se drugačije. Svatko je unikat.)
5. Pišem s povjerenjem.
(Pišem ovdje upravo zato jer osjećam da se mogu otvoriti i biti onakva kakva jesam.)
6. Zabavljam se.
(Zabava ne isključuje mogućnost da nekom drugom trenutno nije do zabave, i da nemamo svi jednako poimanje zabave, ali što je tu je...)
7. Suosjećam s drugima.
(Svjesna sam da nije svaki dan svakome i uvijek sretan i dobar dan.)
8. Verbalna grubost, podcjenjivanje, zajedljivost, psovke i vrijeđanje ne spadaju u moj vokabular.
(Dovoljno je znati da ovo mjesto nije smetlište, ali ni istresanje otpada ne funkcionira uvijek po dogovorenim pravilima... )
9. Kritika je ljudska.
(Pogledaj pod 2.)
10. Ne zamjerim ništa nikome.
(Odnosim se prema drugima onako kako želim da se drugi odnose prema meni, ali sam svjesna da smo svi samo ljudi a ne programirani strojevi i da nam se ponekad "omakne"...)
Autorica manifesta: biby
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=59539
sretna Nova 2016. uz poeziju
ŠTO JE POEZIJA?
''Poezija je nebo potamnjelo od selidbe divljih gusaka.
Poezija je praćenje putanja ograničenog zvuka.
Poezija je lutkarska predstava u kojoj astronauti i gnjurci pričaju o šestom čulu i četvrtoj dimenziji.
Poezija je odjek što zove sjenu, da zaigraju.
Poezija je dnevnik vodene životinje, koja živi na kopnu, a želi poletjeti.
Poezija je prikazivanje jednog klatna povezanog sa drugim i to nevidljivim klatnima u njemu i izvan njega.
Poezija je glazba za igru istovremeno u taktu najluđih plesova i najozbiljnijih, najdostojanstvenijih pogrebnih marševa.
Poezija je tiskarski nacrt za abecedu zabave, mržnje, ljubavi, smrti.
Poezija je kroćenje paradoksa zemlje, koja odgaja život, a zatim ga je sahranjuje.
Poezija je otvaranje i zatvaranje vrata, dok se onima, koji zaviriju prepušta, da nagađaju ono što su vidjeli u treptaju.
Poezija je nabrajanje ptica, pčela, dojenčadi, leptira, buba , dječurlije, babaroga, dvonožaca što se penju uz zastrašujuće kule.
Poezija je uspostavljanje metafizičkih veza između bijelih leptirovih krila i komadića iscjepkanih ljubavnih pisama.
Poezija je postizanje sinteze između zumbula i biskvita.
Poezija je mistična, senzorska matematika vatre, dimnjaka, krafne, ljubičica, ljudi i purpurnih zalaska sunca.
Poezija je hvatanje slika, napjeva ili talenta u smišljenu prizmu riječi.''
Carl Sandberg
"VAŽNA PORUKA ZA VLASNIKE PASA: PSI NIKAD NE UMIRU"
"Jedan korisnik Reddita obratio se ovom porukom svim vlasnicima pasa. Ako ste ikad voljeli nekog psa, ova poruka je namijenjena vama
Neki od vas, posebno vi koji mislite da vam je pas uginuo, nećete razumjeti ovu poruku. Mada nisam imao želju da vam objašnjavam, shvatio sam da neću zauvijek biti tu, tako da sam odlučio to ipak učiniti.
Psi nikad ne umiru. Jednostavno to ne umiju. Postanu umorni, jako stari i bole ih kosti, ali naravno da ne umiru. Da umiru, ne bi željeli uvijek ići u šetnju, iako njihove stare kosti kažu: ''Ne, to nije dobra ideja. Hajde da danas preskočimo šetnju.'' Čak iako njihove noge ne mogu ići tako brzo kao ranije, iako se brzo umore, to je ono što psi rade: idu u šetnju.
Nije da im nije ugodno vaše društvo. Čak naprotiv, šetnja s vama je sve što žele. Mačiji izmet, trag drugog psa, raspadnuta pileća kost i vi. To su stvari koje njihov svijet čine savršenim, a u savršenom svetu smrt ne postoji.
Međutim, psi vremenom postanu jako, jako umorni. U tome je stvar. To vas ne uče na tim skupim fakultetima gdje vam objašnjavaju kvantnu fiziku ili kejnzijansku ekonomiju. Toliko toga znaju da su zaboravili da psi nikad ne umiru, a to je stvarno sramota. Psi toliko toga imaju da ponude, dok ljudi samo pričaju.
Kad pomislite da je vaš pas uginuo, to znači da je samo zaspao u vašem srcu. Vidite, on zbog toga snažno maše svojim repom i zato vas toliko boli u grudima i stalno plačete. Tko ne bi plakao dok mu veseli pas mlati repićem u grudima. Uh! Mah, mah, mah, to boli. Mada, oni mašu repom samo kad se probude. Tada kažu:Hvala, čovječe! Hvala što si mi osigurao toplo mjesto za spavanje pored tvog srca! To je najljepše mjesto na svijetu! Kada prvi put utonu u san, psi se često bude i naravno, zbog toga plačete sve vrijeme. Kako vrijeme prolazi, oni spavaju sve duže i duže.
Kao što sam već rekao, oni spavaju u vašem srcu, a kad se probude, mašu svojim repićem. Nakon nekoliko psećih godina, spavaju sve duže i duže. Bili su dobri psi, to znate i vi i oni, a biti dobar pas sve vrijeme je veoma iscrpljujuće, posebno kad si star i bole te kosti i ne želiš izlaziti napolje da piškiš kad pada kiša, ali svejedno izađeš jer si dobar pas. Sada razumijete, nakon što se uspavaju u vašem srcu, spavat će sve duže i duže.
Nemojte da se zavaravate, oni nisu mrtvi. Tako nešto ne postoji, zaista. Samo spokojno spavaju u vašem srcu, a onda se iznenada probude, obično kad to ne očekujete. Takvi su, jednostavno. Žao mi je ljudi čiji psi ne spavaju u njihovim srcima, mnogo toga propuštate. Sada me ispričajte, moram ići plakati."
http://alternativainformacije.com/2015/12/vazna-poruka-za-vlasnike-pasa-psi-nikad-ne-umiru/
MOJ ŽIVOT SA MOJIM NAJMILIJIM SKITNICAMA :)
za natječaj za mjesec kolovoz 2009. na portalu Magicus, napisano 1.9.2009.
Šuškina priča je ispričana sukladno jednom tekstu na internetu, kojeg sam pronašla i ubacila sam sve elemente Šuškinog rođenja i priču o njoj, koju sam čula od susjeda kad sam je pronašla; tekst je prilagođen Šuškinom slučaju
tuđi tekst je označen žutom bojom, a moj je označen svijetlo plavom bojom
''Ispovijest jedne male curice'', moje male Šuške ... :)...
''rođena sam jedne hladne večeri'' u veljači 2002. godine u jednom prigradskom naselju grada Zagreba.
''Koliko se sjećam imala sam još 3 brata i 2 sestre.''
''Sjećam se i mame koja nas je pazila, mazila, tetošila, ali je često nije bilo.''
''Odlazila je tražiti hranu da bi nas mogla imati. ''
Bila sam prelijepa crno bijela curica sa smeđim oko glavice i nešto na šapicama.
Imala sam, a i sad imam dugu sjajnu krasnu lesijevsku grivu tako da mi svi kažu: ti si mini-Lesika.
''I onda... mame više nije bilo.. svi smo nekud odlutali, samo sam se ja vraćala tamo gdje sam rođena, u tom prostoru za koji sam jedino znala. ''
''I onda sam se krala po placu'' u Gajnicama, ''uzimala hranu koju su mi davali''.. uzeli su me u jednu obitelj.. okupali, igrali se sa mnom... i izbacili me van...
Od tad sam se bojala voziti u autu...uzeli me i u drugu obitelj, sve redom i opet ista priča...
I tako sam lutala tim naseljem na rubu grada, neki su me uzimali, kupali i vraćali me van kad su vidjeli da sam curica.
I tada, jedne subote... okupanu su me opet bacili van na cestu..
Dolutala sam pred jednu veliku zelenobijelu zgradu, legla ispod auta i šutjela....
Cijeli dan su me žene hranile, ali ja nisam išla nikome...
Tad je izašla jedna žena sa velikim psom i zaobišla me... ja sam ostala ispod auta...
I onda sam čula isti glas one žene što me zaobišla kako sa nekim priča na balkonu: ja to ne mogu gledati.... uzet ću je..
Nisam znala o čemu se radi i što pričaju, samo je druga žena pitala: a kako ćeš sa njih dvije?...
Onaj prvi glas je rekao: ne znam..., ali ovo ne mogu gledati.. uzet ću je....
Došla sam kao druga, jer je ta žena već imala jednu stariju curicu i od nje sam naučila sve što sam trebala znati.
Na žalost, ona je otišla 23.8.2003. na bolje mjesto i od tada sam na tom balkonu, lajem i pričam svojim psećim jezikom i upozoravam: ako kipi voda za kavu, ako je dolje neki moj frend pa se igra, ako netko baca frizbi i tako dalje...
U travnju 2009. sam bila jako iI teško bolesna, skoro sam otišla sa anđelima kod Lorki (mojoj prijateljici sa slike, s kojom sam bila godinu dana i od koje sam sve naučila), ali sam završila na operaciji...
(ovo je slikano 2 mjeseca prije Šuškine operacije, 3.2.2009.)
spasila mi je život i ta dobra doktorica Gordana Makar iz veterinarske ambulante u Heinzelovoj u Zagreb, naš anđelek mi je spasila život.. opet sam na svom balkonu...
Lajem, upozoravam, ako kipi voda za kavu i ... volim onu ženu mekog glasa što me uzela... i volim onog njenog muža što je došao 2 godine nakon mene..
ipak sam ja jedna mala curica... ime mi je Šuška :).. moja slika je na njenom uredskom stolu ... :)
ipak sam stvarna, nisam izmišljena... :)
(Šuška i njen voljeni Gazda)
Ovo je ispovijest moje Šuške, koja je bila toliko dobra i nesebična pa mi podarila svoj mali život da brinem o njemu, a i ona brine o meni.
A onda su 15.8.2004. zvijezde pale na jednog čovjeka i rodila se ljubav.
U sjenci sam sazrijevala, iako ranjene duše, otvorila sam je i pustila unutra lopova.
Otišla sam bez riječi, a iznad mene se Mjesec objavio prepun sebe.
Za cijelu vječnost trenutka, dok me odnosila stihija razočarenja, znam .... dani i dani nisu bili uzalud.
Možda je taj lopov bio ulaznica u stvarni svijet?!
Možda je bosonog mislio da nosi najskuplje cipele?
Kad mi je pao oko vrata, slab, ranjiv i nepovjerljiv, ostala sam vjerna svojoj duši i prigrlila skitnicu, udomila je, a skitnica me ipak ugrizla za srce.
Ipak... i dalje ću vjerovati u iskrenu dušu i valovima ljubavi pokriti srce umotano u bijeli saten, neka se odmori.
Za sve postoji vrijeme pa tako i za pravu ljubav.
Kad sam zaboravila sebe i kad sam se uvjeravala da je čulnost nešto što se događa nekom drugom, a meni više ne, rasplinuo si me u sedam smjerova i prekrio sa šest velova tajni.
Iz stare knjige uzeh uzorak riječi i stavih je pred tebe da se spojimo u hladnom mraku i da bi oči duše pogledale ono što osjećaju.
U meni još uvijek struji ona glazba naših susreta, ali kako dolazi vrijeme tvojih nemira, stajat ću po strani i promatrati kako tvoje srce teško diše u nadolazećim danima i kako se tvoja čista duša ne hrani sa mog izvora.
Čekat ću te, jer kad zaboravimo na sebe, kad vidimo sebe u drugome, možemo jasno osjetiti što osjeća ta duša, kako živi, gdje je bila i što želi.
Znam da ima još dobrote u ljudskom srcu, jer kao razgolićena tajna, dobrota uvijek pokaže svoje lice kad je najslabija.
Znam to, jer vjerujem i trajem u ovom vremenu i prostoru ove plave planete što se vrti malo brže, nego jučer.
Imam tisuću pitanja, nemam odgovore.
Neka odgovori dolete polako, kao lagani sumrak, milostiv i neka me zagrli, da bih u vrelini tog zagrljaja zadrhtala kao nikad do sad.
Nad njegovim usnama leluja moj dah i okreće se u smjeru mora gdje nam se objavljuje nova zora.
Čaša vina za ovu lijepu večer i neka se sve buduće noći ugledaju na ovu noć kad se osjaćam tako dobro.
hvala Bogu i Sv. Anti :)
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=27426
MESO - JESTI ILI NE JESTI
''Vegetarijanska prehrana je prehrana bez mesa, odnosno životinjskih proizvoda, kao što je teletina, svinjetina i piletina."
izvor: internet
1996. me bolest natjerala, da prestanem jesti meso, prešla sam na vegetarijansku prehranu i osjećala sam se fantastično.
1997. sam prekršila svoj vegetarijanski jelovnik i počela sam opet konzumirati meso.
1998. sam bila na jednom skupu i slušala sam neke stvari o bolestima, raku, agresivnosti itd., pa sam se sjetila drage gospođe Đurđice Szabo, koja mi je još 1992. rekla:
"Jadranka, prijeđite na vegetarijansku prehranu, vidjet ćete kako ćete se bolje osjećati, smanjuju se bolesti, smanjuje se agresija kod ljudi, smanjuje se sve, drgačije ćete gledati svijet."
mislila sam tada, o čemu ona priča, naučena sam na klasičnu prehranu, kako bih mogla samo jesti biljnu hranu, voće, povrće itd.?
te 1998. sam čula jednu rečenicu, koja mi je promijenila život:
"životinja kod klanja ispušta otrov boli i taj otrov ulazi u njeno tijelo, a to tijelo čovjek kasnije jede i sve što čovjek jede, jede i taj otrov boli, koji i stvara neizlječive bolesti poput raka itd."
otrov boli - u sebi sam zajauknula kao ranjena ptica i taj tren sam prestala jesti meso...
životinje imaju dušu... kad pogledamo u njihove oči, vidimo sve ono što se ogleda i u našim očima
čovjek je još toliko primitivan i neupućen, da se hvali kako jede svoja subića, stavljaju se slike raznoraznih ubijenih životinja po društvenim mrežama, na TV itd. itd. i to se promovira kao "zdrava prehrana"...
j e z i v o
ima nas dosta, koji mislimo ovako i sve je više ljudi, koji ostavljaju takav način prehrane i prelaze na onaj zdraviji...
''ČOVJEK JE ONO ŠTO JEDE'' - netko je rekao...
moj izbor je definitivan ...
"U jednom kilogramu šnicli spremljenih na roštilju postoji toliko benzo-a-pirena (kancerogena tvar) kao u 600 cigareta. Kada štakore hranimo mesom koje sadrzi benzo-a-piren, oni dobivaju rak želuca, a često i leukemiju.
Kancerogeni učinak benzo-a-pirena je time dovoljno dokazan.
Čak i ako ne pravi roštilj, čovjek nije pošteđen kancerogenih tvari koje unosi sa mesom.
Metilkolantren je jedna od tih tvari koja nastaje kada se meso prži na visokim temperaturama.
Kada tu supstancu dajemo u većim količinama laboratorijskim životinjama, one dobivaju rak."
sve ostalo o tome:
http://2012-transformacijasvijesti.com/alternativna-medicina/da-li-je-covjek-stvoren-da-jede-meso
i ovaj izvrstan tekst:
http://www.ledo.hr/hr/blog/vodici-i-upute/saznajte-koje-su-prednosti-vegetarijanske-prehrane-i-na-sto-svaki-vegetarijanac-treba-obratiti-paznju
slika: digital artist UnicFantasy
''Tekstovi iz Biblije nastajali su tijekom stoljeća.
Ljudi su zapisivali što im je preneseno i što je odgovaralo njihovim vlastitim predodžbama, a koje često nisu bile u suglasju s Bogom. To važi i za krvave pirove sa životinjskim lešinama koje je navodno Mojsije priređivao na žrtvenim oltarima. Isto važi za mnoge “Božje naloge”, za ubojstvo djeteta, razbojničko ubojstvo i čak ubojstvo naroda iz Starog testamenta, tako da su se čak diktatori za svoja djela i Luther za svoja smaknuća bez problema mogli pozvati na bibliju.
Novi testament je također djelo ljudi - zbirka tekstova čije je sastavljanje kao “Sveto pismo” uslijedilo crkvenim dekretom. Mnogo toga što je jednako tako bilo “sveto” nije prihvaćeno. Mnogo toga što je Isus iz Nazareta poučavao, ostalo je skriveno u apokrifnim spisima i nije stavljeno u bibliju, onu za koju crkva govori da je u njoj svaka riječ “Božja riječ”."
dio iz teksta "Zatajena je Isusova ljubav prema životinjama"
Zatajena je Isusova ljubav prema životinjama
OPASNOST POMAGANJA DRUGIMA" - rekao ...
''Skloni smo misliti da je humanizam – pomoć drugoj osobi. Mi joj velikodušno pomažemo novcem, savjetima i drugim vrijednostima, uvjereni da postupamo humano. Ali, mi pomažemo tijelu, blagostanju, a pri tome dušu možemo oštetiti!
Evo kako…
Ako dajete čovjeku više novca nego što on može zaraditi, on neće nikada poželjeti raditi. A potom će vas mrziti ako mu prestanete davati novac!
Imao sam pacijenticu koja je došala u Moskvu iz srednje Azije.
Počele su joj se događati loše stvari, slala je svojoj braći i sestrama prilične sume novca. A onda su počeli problemi i ona je bila prinuđena smanjiti financijsku pomoć. Sestre su je počele zvati i prijetiti: “Ubit ćemo majku, ako nam prestaneš pomagati!”
Postoji aforizam: “Put u pakao popločan je dobrim namjerama.”
Kada pomažemo čovjeku materijalno, zaboravljajući na dušu i ljubav, možemo mu nanijeti veliku štetu.
Često mi na seminarima postavljaju jedno te isto pitanje ovog sadržaja: “Kod poznanika je loše išao posao, pomogao sam mu novčano. Dao dobre savjete, izvukao iz provalije njegov biznis. Kao rezultat toga, on me je obmanuo, prisvojio moj novac, lagao i izdao. Zašto su ljudi takvi nitkovi?”
A ja odgovaram – treba poznavati ljudski um i dušu. Bilo kakva pomoć i podrška je jačanje najvažnije “crte” kojom ide taj čovjek.
Ako pomažete pohlepnom, on će biti još zavidniji i pohlepniji.
Ako pomažete gordom, on će biti još arogantniji i agresivniji.
Ako pomažete onom tko voli i tko je velikodušan, on će biti još bolji.
Nameće se jednostavan zaključak: ljudima pohlepnim, zavidnim, agresivnim, surovim ne smije se previše pomagati. Za spasenje njegove duše, minimalna pomoć u kritičnoj situaciji može se pružiti. Ali stalna pomoć kod takvih ljudi će izazvati eksploziju nezahvalnosti. Oni će vam se svetiti i to s pravom, jer ste jačajući njihovo fizičko blagostanje, ubijali njihovu dušu. Nemoralni čovjek ne treba imati novac i znanje.
Dakle, značajna pomoć može se dati samo čovjeku vjernom, dobrobrodušnom i zahvalnom. Tada vas Bog neće kazniti, a taj kome ste pružili pomoć, neće se iskvariti i neće vam se svetiti.
Naša pomoć bližnjem treba inspirirati čovjeka da otkriva Božansko u sebi. Nakon naše pomoći, on treba biti velikodušniji, bolji, njegova vjera u Boga treba se povećati.""
rekao Lazarev - bingo!
Prenosi: atma.hr
http://alternativainformacije.com/2015/12/lazarev-opasnost-pomaganja-drugima/
U PROLAZU
''10 zanimljivih citata S. Freudea, koji ce vas definitivno podstaći na razmišljanje, ali i zabaviti:
''1. Veličina vašeg identiteta određuje se veličinom problema, koji je u stanju da izbaci vas iz takta.
2. Prije nego što dijagnosticirate kod sebe depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno budite sigurni da niste okruženi idiotima.
3. Mi nikad ne bivamo tako ranjivi kao onda kad volimo i nikad tako beznadno nesretni onda kada gubimo ljubav.
4. Ljudi su više moralni nego što misle i mnogo više nemoralni nego što mogu zamisliti.
5. Svaki normalan čovjek, u stvari, normalan je samo djelomično.
6. Ako ste oprostili čovjeku sve, znači, završili ste sa njim, zauvijek.
7. Protiv svakog čovjeka se može braniti, ali protiv pohvale ostaje bespomocan.
8. Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.
9. U trenutku kad čovjek počne da sumnja u svoj život i svoju vrijednost, on postaje bolestan.
10. Veliko pitanje na koje nikada nije odgovoreno i na koje ni ja nisam bio kadar odgovoriti, usprkos tridesetogodišnjem istraživanju ženske psihe glasi: ŠTO ŽENA HOCE?!''
http://besnopile.rs/pre-depresije-obavezno-proverite-da-niste-okruzeni-idiotima-10-citata-sigmunda-frojda/
Isus....Cvijet Života
vjernost Bogu je najčvršća vjernost koju čovjek može ispuniti i to onda kad ima čisto srce prepuno ljubavi koja se raduje životu
čitam citat Marka Twain-a:
"Oprost je miris, koji ljubičica ostavi na stopalu, koje ju je zdrobilo."
čovjek je izdao Isusa, taj Cvijet Života, prije više od 2000 godina, ali Cvijet živi vječno...
mnogi ljudi izdaju jedan drugog i to u ime jeftinih ego-tripova, u ime jeftine taštine, koja im je okovala dušu i ne pušta je van.
Takvim ljudima želim Svjetlost Isusovu, neka ih obasja, jer oni dobri ionako imaju tu Svjetlost u sebi.
Ovdje je jedan prelijep blog moje prijateljice iz mladosti, a pronašle smo se nakon 30 i više godina baš u virtualnoj blogosferi, koja dokazuje da čisto srce uvijek ostaje čisto srce ...
https://blog.dnevnik.hr/smirjam
Što se dogodi s našim anđelom čuvarom kada umremo?
Foto: Caravaggio, “Sveti Franjo u ekstazi”/Wikimedia.org
U zadnjih par godina jako puno razmišljam o anđelu čuvaru.
Znam, da imam moja dva anđela čuvara, mamu i tatu, ali i onog od rođenja, koji je dočekao dušu kod rođenja i koji će je ispratiti.
I kako ništa nije slučajno, danas opet dođu do mene neki odgovori:
''Poslanje našeg anđela čuvara ne završava s našom smrću – ono se nastavlja sve dok ne postignemo jedinstvo s Bogom.
O anđelima čuvarima Katekizam Katoličke Crkve govori sljedeće: “Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom.” (KKC 336)
Iz ovog kratkog teksta možemo zaključiti da i u trenutku naše smrti možemo računati na zaštitu i zagovor naših anđela čuvara. Anđeli nas ne prate samo za vrijeme našeg zemaljskog života – njihovo se djelovanje nastavlja i nakon naše smrti.
Da bismo bolje razumjeli ovu povezanost koja se nastavlja i nakon prelaska iz ovog života u drugi, sjetimo se riječi svetog Pavla koji kaže da su anđeli poslani “zbog onih koji će baštiniti spasenje” (Heb 1,14). Na sličan način sveti Bazilije Veliki kaže da nitko ne može zanijekati kako “svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život”. (KKC 336)
Možemo slobodno reći da je primarna zadaća anđela čuvara spasenje čovječanstva: kako bi svatko od nas mogao ući u životno jedinstvo s Bogom. Njihovo poslanje uključuje i zagovor za naše duše kada se one nađu pred Bogom.
Crkveni su oci često govorili da su anđeli čuvari prisutni uz dušu u trenutku smrti kako bi je branili od posljednjih napada demona.
Sveti Alojzije Gonzaga (1568-1591) je govorio da u času smrti anđeo čuvar prati i tješi čovjekovu dušu kako bi se ona s pouzdanjem mogla predstaviti pred Bogom, pravednim sudcem. Prema Gonzagi, anđeo čuvar se poziva na Kristove zasluge kako bi u njima duša mogla pronaći utjehu u trenutku presude. Kada Bog iznese svoj konačni sud, ako je duša poslana u čistilište, njezin će je anđeo čuvar često posjećivati kako bi je tješio i pomogao joj, donoseći pritom molitve za nju izrečene, i dajući joj nadu u njeno skoro oslobađanje iz čistilišta.
Imajući ovo na umu vidimo da pomoć i poslanje anđela čuvara ne završava sa smrću. Njegova se zadaća nastavlja sve dok duša ne postigne jedinstvo s Bogom.
Ipak, moramo znati da nakon smrti svaki čovjek ide na posebni sud na kojem duša u prisutnosti Boga mora donijeti odluku hoće li se otvoriti njegovoj ljubavi ili zauvijek odbaciti tu ljubav i oproštenje, čime se odriče vječnog zajedništva s Bogom. (audijencija pape Ivana Pavla II., 4. kolovoza 1999.)
Ako se duša odluči za jedinstvo s Bogom, pridružuje se svom anđelu čuvaru u slavljenju jednog i trojstvenog Boga kroz cijelu vječnost.
Ako se dogodi da se duša otvori Bogu no ne nalazi se u savršenom stanju, tada “njen put prema punini blaženstva zahtijeva pročišćenje, a ono se postiže kroz čistilište o čemu govori nauk Crkve”. (audijencija pape Ivana Pavla II., 4. kolovoza 1999.)
U tom slučaju anđeo, koji je svet i čist te živi u Božjoj prisutnosti, ne sudjeluje u procesu pročišćavanja štićenikove duše. Ono što anđeo može učiniti jest zauzimati se za povjerenu dušu pred Božjim prijestoljem i tražiti pomoć ljudi na zemlji kako bi prenio njihove molitve za svog štićenika da što prije napusti čistilište.
One duše koje odluče odbiti Božju ljubav i oproštenje, a time i konačno radosno zajedništvo s Bogom u vječnosti, odriču se i odbacuju prijateljstvo svog anđela čuvara.
U ovoj teškoj situaciji anđeo čuvar slavi Božju pravdu i njegovu svetost.
U sva tri slučaja (raj, čistilište, pakao) sveti će anđeo uvijek slaviti Božju presudu, upravo zato što je anđeo u potpunosti složan s Božjom voljom.
Sjetimo se ovih dana naših pokojnika kako bismo im po našim molitvama, uz pomoć njihovih anđela čuvara, mogli poslati molitve pred Boga u nadi da im on iskaže milosrđe.''
o. Antonio Maria Cardenas, ORC | Aleteia.org
Prijevod: Nenad Palac
http://www.bitno.net/vjera/sto-se-dogodi-s-nasim-andelom-cuvarom-kada-umremo/
DIGITALNE KNJIGE MJESTO SPAJANJA, A NE ODVAJANJA KORISNIKA OD SADRŽAJA
Elektronički čitači knjiga i tablet uređaji nova su uzdanica napola posrnule izdavačke industrije. Takvi i slični napisi proteklih godina periodično krase naslovnice poznatih portala koji se bave tehnologijom ili književnošću. Dok mi u Hrvatskoj još uvijek s udivljenošću i iz daljine pratimo tehnološke novitete poput digitalnih knjiga, svjetska industrija elektroničkih sprava pobrinula se u nametanju jakog tempa širenju digitalne literature.
Elektroničke čitače mogli bismo svrstati u viziju tehnoloških čuda zajedno s tablet računalima o kojima je već bilo riječi, odnosno u ono područje koje de facto nije postojalo u fizičkom obliku (niti je za njima postojala potražnja) dok se nisu pojavile prve verzije uređaja prije nekoliko godina. Ukratko, e-čitači su uređaji (gotovo) isključivo namijenjeni čitanju knjiga u digitalnom, odnosno elektroničkom formatu.
Iako su prije nekoliko godina u razmjernoj tišini velike korporacije poput Amazona i Sonyja iskoračile s prvim verzijama uređaja (a neki od njih su se čak i odlično prodavali, unatoč cijeni, poput prve verzije Amazonovog Kindlea), mediji nisu poklanjali odviše pozornosti čitanju s ekrana.
Šira je javnost pozornost usmjerila tek kada 'veliki igrači' kreću sa žestokom promocijom 'nove paradigme čitanja'. U tom se kontekstu naglašavalo kako nam elektronički čitači knjiga omogućavaju čitanje u pokretu, pohranjivanje na stotine knjiga odjednom u mali uređaj i dugotrajnost baterije – nešto što je godinama bila slaba točka svim prijenosnim spravama, od računala do tableta.
Ipak, ono što je značajno i za tablete i za e-čitače upravo je dijalektika njihovih statusa tehnološkog novuma s jedne strane, ali i činjenice da ne redefiniraju u potpunosti (barem ne zasad) postojeće prakse svakodnevnice s druge.
Ono što razlikuje uređaje u koje svakodnevno gledamo u obliku računala ili tableta i e-čitače je – u najširem smislu riječi – ekran. Dok standardni ekrani danas koriste LCD matricu za prikazivanje, osvjetljavajući sadržaj umjetnim svjetlom, takozvana 'e-ink' tehnologija koju inkorporira većina elektroničkih čitača ne emitira svjetlost već koristi onu iz okoline (poput Sunčeve) kako bi objekti na ekranu (slova ili grafike) bili vidljivi.
Problemi koji su danas pertinentni, a koji moraju biti riješeni ukoliko digitalni formati knjiga streme standardizaciji, dobro je naznačio američki autor Steven Berlin Johnson, opisavši stanje u kojoj se danas nalazi industrija digitalnih knjiga sintagmom 'staklena kutija'.
Masovna digitalizacija ne dovodi samo do pristupačnosti web sadržaja diljem svijeta, već za Johnsona predstavlja povijesno ponavljanje remiks kulture koja već nekoliko stotina godina postoji i bez digitalnih alata.
Proučavanje i kombiniranje teksta, odnosno intertekstualnost u najširem smislu nije samo odlika produkcije nelinearnih tekstualnih praksi zadnjih dvadesetak godina, već je de facto temeljni postupak u povijesti književnosti. Čitanje i pisanje uvijek su bili nerazdvojne aktivnosti, pripadale su neprestanom naporu da se pronađe smisao.
Za autora, danas nam preostaju dvije moguće budućnosti kada se radi o digitalnom tekstu. Možemo pokušati staviti zaštiti sloj stakla na riječi, čineći ih nedodirljivima ili prihvatiti ideju da znanje i sadržaj koje knjige donose nisu više isključivo pravo socijalne ili društvene elite kao što je to dosad kroz cijelu povijest ljudskog postojanja bilo.
Digitalne knjige svakako predstavljaju izazovnu tehnologiju svakome tko cijeni pisanu riječ, a trenutak kada njihov ekran postane mjesto spajanja, a ne odvajanja korisnika od sadržaja trenutak je kada zaboravljamo tehnologiju, ogolivši interakciju na dva važna elementa – nas i tekst koji gledamo i koji gleda natrag u nas.
------------------------
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/843
