DIGITALNE KNJIGE MJESTO SPAJANJA, A NE ODVAJANJA KORISNIKA OD SADRŽAJA
Elektronički čitači knjiga i tablet uređaji nova su uzdanica napola posrnule izdavačke industrije. Takvi i slični napisi proteklih godina periodično krase naslovnice poznatih portala koji se bave tehnologijom ili književnošću. Dok mi u Hrvatskoj još uvijek s udivljenošću i iz daljine pratimo tehnološke novitete poput digitalnih knjiga, svjetska industrija elektroničkih sprava pobrinula se u nametanju jakog tempa širenju digitalne literature.
Elektroničke čitače mogli bismo svrstati u viziju tehnoloških čuda zajedno s tablet računalima o kojima je već bilo riječi, odnosno u ono područje koje de facto nije postojalo u fizičkom obliku (niti je za njima postojala potražnja) dok se nisu pojavile prve verzije uređaja prije nekoliko godina. Ukratko, e-čitači su uređaji (gotovo) isključivo namijenjeni čitanju knjiga u digitalnom, odnosno elektroničkom formatu.
Iako su prije nekoliko godina u razmjernoj tišini velike korporacije poput Amazona i Sonyja iskoračile s prvim verzijama uređaja (a neki od njih su se čak i odlično prodavali, unatoč cijeni, poput prve verzije Amazonovog Kindlea), mediji nisu poklanjali odviše pozornosti čitanju s ekrana.
Šira je javnost pozornost usmjerila tek kada 'veliki igrači' kreću sa žestokom promocijom 'nove paradigme čitanja'. U tom se kontekstu naglašavalo kako nam elektronički čitači knjiga omogućavaju čitanje u pokretu, pohranjivanje na stotine knjiga odjednom u mali uređaj i dugotrajnost baterije – nešto što je godinama bila slaba točka svim prijenosnim spravama, od računala do tableta.
Ipak, ono što je značajno i za tablete i za e-čitače upravo je dijalektika njihovih statusa tehnološkog novuma s jedne strane, ali i činjenice da ne redefiniraju u potpunosti (barem ne zasad) postojeće prakse svakodnevnice s druge.
Ono što razlikuje uređaje u koje svakodnevno gledamo u obliku računala ili tableta i e-čitače je – u najširem smislu riječi – ekran. Dok standardni ekrani danas koriste LCD matricu za prikazivanje, osvjetljavajući sadržaj umjetnim svjetlom, takozvana 'e-ink' tehnologija koju inkorporira većina elektroničkih čitača ne emitira svjetlost već koristi onu iz okoline (poput Sunčeve) kako bi objekti na ekranu (slova ili grafike) bili vidljivi.
Problemi koji su danas pertinentni, a koji moraju biti riješeni ukoliko digitalni formati knjiga streme standardizaciji, dobro je naznačio američki autor Steven Berlin Johnson, opisavši stanje u kojoj se danas nalazi industrija digitalnih knjiga sintagmom 'staklena kutija'.
Masovna digitalizacija ne dovodi samo do pristupačnosti web sadržaja diljem svijeta, već za Johnsona predstavlja povijesno ponavljanje remiks kulture koja već nekoliko stotina godina postoji i bez digitalnih alata.
Proučavanje i kombiniranje teksta, odnosno intertekstualnost u najširem smislu nije samo odlika produkcije nelinearnih tekstualnih praksi zadnjih dvadesetak godina, već je de facto temeljni postupak u povijesti književnosti. Čitanje i pisanje uvijek su bili nerazdvojne aktivnosti, pripadale su neprestanom naporu da se pronađe smisao.
Za autora, danas nam preostaju dvije moguće budućnosti kada se radi o digitalnom tekstu. Možemo pokušati staviti zaštiti sloj stakla na riječi, čineći ih nedodirljivima ili prihvatiti ideju da znanje i sadržaj koje knjige donose nisu više isključivo pravo socijalne ili društvene elite kao što je to dosad kroz cijelu povijest ljudskog postojanja bilo.
Digitalne knjige svakako predstavljaju izazovnu tehnologiju svakome tko cijeni pisanu riječ, a trenutak kada njihov ekran postane mjesto spajanja, a ne odvajanja korisnika od sadržaja trenutak je kada zaboravljamo tehnologiju, ogolivši interakciju na dva važna elementa – nas i tekst koji gledamo i koji gleda natrag u nas.
------------------------
Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present
http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/843
