MODESTI BLEJZ

< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

31.05.2016., utorak

Još vrlija još novija

Boris Dežulović: Šupačka Hrvatska

"Od sada, bolesni se ljudi u Republici Hrvatskoj dijele na bogate i siromašne. Reformom zdravstva uvedene su kategorije standarda i nadstandarda, što znači da će građani s više novca dobiti bolju zdravstvenu zaštitu. Vrlo jednostavno, pacijent koji bude imao novca za bolji i skuplji umjetni kuk – kako nam je objašnjeno – dobit će bolji i skuplji umjetni kuk.

Od sada, izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju bolesni će u Republici Hrvatskoj u troškovima zdravstvene zaštite umjesto sa šezdeset posto proračunske osnovice participirati sa više od devedeset posto, te svaki pregled na hitnom bolničkom prijemu obavljen na svoj zahtjev, a bez ustanovljenih indikacija za hitnu medicinsku pomoć, plaćati stotinu pedeset kuna.

Od sada, visina naknada za invalide u Republici Hrvatskoj ne ovisi o njihovom invaliditetu, već o njihovom imovinskom stanju. Državnim proračunom za 2016. godinu značajno su smanjena sredstva za invalidske naknade, a Vlada je najavila i uvođenje imovinskog cenzusa za primaoce doplatka za tuđu pomoć i njegu.

Od sada, djeca s dijagnosticiranim Downovim sindromom u Republici Hrvatskoj više ne dobivaju mjesečne invalidnine. Izmjenama propisa i tumačenja Zakona, vještačenje takve djece i reviziju njihova statusa vrše liječnici opće prakse, i 1650 pacijenata s Downovim sindromom preko noći je ostalo bez bijednih hiljadu i dvjesto kuna invalidske naknade.

Od sada, predškolska djeca koja se sa svojim poteškoćama nose uz pomoć obučenih terapijskih pasa više ne mogu s njima ići u vrtić. Ministarstvo znanosti i obrazovanja po preporuci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo zabranilo je terapijskim psima ulazak u prostore dječjih vrtića s obrazloženjem da su te životinje potencijalni nositelji zaraza. Umjesto toga, preporučen je angažman osobnih asistenata. Koji, naravno, nisu predviđeni ni budžetom, ni Zakonom o predškolskom odgoju.

Od sada, značajno su smanjene ili ukinute državne dotacije udrugama za zaštitu ljudskih prava, kulturnim, mirovnim, ženskim, LBGT i ostalim građanskim udrugama, njihovim projektima, festivalima i časopisima, te nezavisnim neprofitnim medijima koji ne dijele konzervativni svjetonazor nove vlasti. Od sada, dvostruko manje novca dobivat će i list talijanske nacionalne manjine.

Od sada, dio prihoda od igara na sreću koji u Republici Hrvatskoj dobiva Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva smanjen je za više od pola. Od sada, udruge koje pomažu osobama s invaliditetom, slijepima i slabovidnima, oboljelima od multiple skleroze, ljudima s intelektualnim poteškoćama ili djeci s posebnim potrebama, udruge za prevenciju narkomanije, udruge otvorene za siromašne i gladne, za skrb o starima i nemoćnima, ili o beskućnicima, sve te male ćelije civilnog društva kojima je jedini cilj pomoći bespomoćnima imat će dvostruko manje budžete i zatvarat će se, jedna po jedna.

Republika Hrvatska objavila je tako otvoreni rat najpodmuklijem od svih unutarnjih neprijatelja hrvatskog naroda i hrvatske države: Slabijima.

Slavna Republika Hrvatska objavila je rat siromašnima i gladnima. Objavila je rat beskućnicima. Starima. Nemoćnima. Umirućima. Nesposobnima za rad. Umirovljenicima. Nezaposlenima. Deložiranima. Bolesnima. Nepokretnima. Invalidima. Gluhima. Slijepima. Nijemima. Starcima sa slomljenim kukom. Djeci s Downovim sindromom. Djeci s posebnim potrebama. Drugačijoj djeci. Drugačijim ljudima. Manjinama. Nacionalnim manjinama. Vjerskim manjinama. Seksualnim manjinama. Homoseksualcima. Lezbijkama. Samohranim majkama. Trudnim ženama. Neplodnim muškarcima. Ateistima. Slobodnim umjetnicima. Nezavisnim novinarima.

Republika Hrvatska objavila je, ukratko, rat svakome tko se ne uklapa u standard – ispričavam se, nadstandard – zdravog, imućnog, snažnog, heteroseksualnog hrvatskog katolika i domoljuba.

Republika Hrvatska objavila je rat svima ostalima, svim Drugačijima i Slabijima – jer drugačijost je slabost – i objavila ga je do istrebljenja.

Slabiji, znao je to svaki ideolog Nacije i Države u povijesti, zapreka su razvoju, napretku i slavi. Bog – zovite ga prirodom, ili kako hoćete – tako je uredio stvari: samo snažni opstaju. Slabiji zaostaju, Slabiji usporavaju, Slabiji smetaju. Slabiji zauzimaju prostor i vrijeme. Slabiji uzimaju. Slabiji ne pridonose. Slabiji su zarazni i opasni. Slabiji su neugodni, neugledni i ne izgledaju lijepo. Slabiji su drugačiji i ne uklapaju se u nadstandard. Slabiji su višak.

Slabiji otpadaju.

Postoje, istinabog, one romantične teorije po kojima se snaga zajednice ili društva mjeri brigom za najslabije, ali to su ljevičarske budalaštine i relikti komunizma. Ima još tih kretenskih ideja iz mračne prošlosti i bijeloga svijeta: ideja o društvenoj solidarnosti ili ravnopravnosti, na primjer. Ili ona, najkretenskija od sviju ljudskih ideja, o Državi kao servisu građana. Nije država servis. Ne donosiš u državu babu sa slomljenim kukom da je serviser popravi, ugradi joj umjetni kuk i vrati s garantnim listom. Nije ta baba tisuću godina sanjala hrvatsku državu. Nisu Slabiji sanjali Hrvatsku. Sanjali su je najbolji među nama, najplemenitiji i najsposobniji. Sanjali su je najzdraviji i najjači.

Bog – zovite ga prirodom, ili kako hoćete – tako je uredio stvari: u tih su dugačkih tisuću godina opstali samo najžilaviji, najlukaviji i najprepredeniji, oni koji preživljavaju u svim historijskim, prirodnim i životnim uvjetima, oni koji ne gube vrijeme na Slabije, oni koji gaze preko Slabijih. Opstali su samo najprilagodljiviji, opstali su Šupci."

- 22:30 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

30.05.2016., ponedjeljak

Keep on rockin' in the free world

1.6. Zagreb - Inicijativa Hrvatska može bolje - Podrška cjelovitoj kurikularnoj reformi

Niti sam sklona idealiziranju kurikularne reforme (čija me apstraktnost asocira na kule u zraku i mačka u vreći), niti glorificiranju jednog Jokića (koji me ne dojmljuje, dapače), no podržavam kao otpor sveopćoj ofenzivi natražnjaštva i mračnjaštva (odnosno, klerikalnoj nacionalnoj paradigmi).

Uz žal što se jednako (sveopćom bunom) nije reagiralo na akutniji problem - likvidaciju zdravstva, koje, u sjeni everesta domoljubno-koalicijskih sranja, šaptom pade.



- 20:45 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

29.05.2016., nedjelja

AD/10,000 BC

Iskreno rečeno, vidjevši prvi put reklamu za To, što god to bilo, odokativno sam pomislila da je riječ o još jednoj treš-navijačkoj reklami za novo pivo. Sad kad je stiglo objašnjenje o čemu je zapravo riječ (srednjovjekovnoj inačici Farme), o cijeloj stvari imam još i lošije mišljenje.

POVIJESNI REALITY SPEKTAKL 'ANNO'
Tisuće Hrvata žele se vratiti u srednji vijek: Umjesto modernog života, radije bi bili kmetovi


Povijesni reality, really? Netko ima smisla za ironiju.

- 13:00 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

Summa summarum

Hrvatski jezični portal: (izg. summa sumárum) (nakon izlaganja i kao zaključak) u zn. naglašenosti osnovnog značenja; sve u svemu, na koncu konca, na kraju krajeva, napokon, najzad, kad se sve zbroji (sabere); in summa delle somme;
Dakle, kad se sve zbroji - ništa novo, ali nije naodmet podcrtati (naglasiti osnovno značenje trenutnih zbivanja).

- 12:25 - Reci da se čuje (1) - Isprintaj - #

28.05.2016., subota

Pogled izvana

Znate kako je Sheldon snimao i na YouTube-u prikazivao svoj edukativni serijal "Zabavne zastave", s tim da mu je isti bio kronično nezabavan (barem ne u onom smislu u kojem je ciljao biti)? Izgleda da Paulu ipak polazi za rukom geografiju učiniti zabavnom.



(A zabava se nastavlja i u podtekstu videa (koji predviđa zabavu u komentarima): "Well, we're back to the Balkans. You know what that means. Comment section popcorn time!") smijeh

- 23:30 - Reci da se čuje (0) - Isprintaj - #

27.05.2016., petak

KultUra, kako to gordo zvuči!

Viktor Ivančić: U na šubari

"Zašto izostaje opravdani bijes hrvatskih desničara i nacionalista? Gdje je nestala ta pravednička srdžba? Gdje su beretke i megafoni? Gdje su naoštrene kljove? Gdje su stisnute pesnice i zakrvavljene oči? Gdje su invalidska kolica? Gdje je šator okićen šahovnicama, zastavama i ratnim relikvijama u zagrebačkoj Runjaninovoj ulici? Gdje su transparenti koji optužuju za izdaju? Gdje su uvrede i psovke kojima ogorčeni prosvjednici zasipaju hrvatskoga ministra kulture?

Nikakvu sličnu reakciju nije uzrokovala vijest što bi, prema lakonskoj logici, trebala uznemiriti osjetljive domoljubne duše i natjerati im krv u lica. A vijest ima takav iritacijski potencijal da bi se (kada bi ta žanrovska varijanta postojala) mogla podvesti pod informativnu karikaturu: Zlatko Hasanbegović, ministar kulture u Vladi RH, izdvojio je iz državnoga budžeta značajnu sumu od 32.000 kuna da se u Hrvatskoj objave čak tri knjige koje – što kao autor, što kao koautor – potpisuje beogradski povjesničar Bojan Dimitrijević, poznat po svom angažmanu na rehabilitaciji Draže Mihailovića, vođe četničkoga pokreta, te Milana Nedića, šefa kvislinške srpske vlade u doba Drugog svjetskog rata."

"Elem – gdje je sada patriotski revolt? Gdje su raspižđeni branitelji? Gdje su vlasnici ‘rana koje su još svježe’? Gdje je bunt onih koji su tradicionalno alergični na pojave ‘četništva’ u hrvatskoj javnoj sferi, pa ga registriraju i tamo gdje ga nitko sa zdravim razumom ne uočava? Gdje je spontani ustanak onih što su, štiteći hrvatsku nacionalnu kulturu i hrvatski nacionalni identitet od ‘srbočetničkog zagađenja’, još jučer čekićima jurišali na table ispisane ćirilicom?"

"Sve ima dodatni šarm utoliko što se ustaško-četničko bratstvo uspostavljeno između dvojice historičara – jednoga iz Zagreba, drugog iz Beograda – savršeno ogleda u produkciji izdavačke kuće koja će štampati Dimitrijevićeve knjige. Nakladničko poduzeće primjerena naziva ‘Despot Infinitus’ u svom asortimanu već ima naslove što ih potpisuju ustaški velikani Ante Pavelić i Vjekoslav Maks Luburić, pa adorant četnika Mihailovića i kvislinga Nedića dolazi kao poručen.

Kanta gustoga revizionističkog gliba, kanta radikalnog antikomunizma, kanta romantične naklonosti prema masovnim ubojicama, i eto vezivne mase koja tu knjišku građu čvrsto drži na okupu. Od potpuno je istog materijala načinjena i spona između hrvatskoga ministra i njegova intelektualnog druga iz Beograda: gospoda historici su se prepoznali po liniji svojih snažnih afiniteta prema fašizmu."

"Za ratoborne hrvatske desničare, međutim, to nije povod nerviranju; potez ministra kulture, novaka u politici, ne tretiraju čak ni kao pročetničku grešku. Poštujući međunavodne konvencije, umjesto na četnike, oni su nabrušeni na ‘četnike’."

"Stvari stoje tako da radikalna hrvatska desnica – dakle ona koja stanuje u političkome centru – ‘četničkim’ smatra angažman aktivista Radničke fronte, uključujući njihovu ambiciju da obožavatelja Draže Mihailovića inkomodiraju u javnome nastupu. Jednako kao što, upravo zbog njihove antinacionalističke vokacije, ‘četničkima’ proglašava Novosti – jer takva markacija olakšava strijeljanje – dok izravno uključivanje deklariranoga četničkog propagandista u hrvatsku kulturnu industriju, pa još i dodjelu honorara iz hrvatskoga državnog budžeta, dočekuje nečujnim aplauzom. Važeća međunavodna pravila, ponovimo, takva su da oni koji u Hrvatskoj proganjaju ‘četnike’, paktiraju s četnicima.

Uzajamna prehrana hrvatskoga i srpskog nacionalizma nije nikakva novost, štoviše, ona je jedan od temelja balkanske drame. Kvalitetno je opisana još onom drevnom naslovnicom Ferala s dva majmuna u postelji, a od skorijih inscenacija osobito je upečatljiva bila nesuzdržana radost Aleksandra Vučića koji je kao prvi od svjetskih državnika Tomislavu Karamarku čestitao izbornu pobjedu, i to prije nego su službeni rezultati bili objavljeni.

Kada ta solidarna ispomoć nije iskazana kroz direktnu suradnju i trgovačku razmjenu – kakva je bila, na primjer, preprodaja nafte za tenkove u zadnjem hrvatsko-srpskom krvoproliću – nastupa u formi lažnog antagonizma, pa će se, recimo, na film Jakova Sedlara o ustaškome rekreacijskom centru u Jasenovcu skladno nadovezati naricaljka Tomislava Nikolića o sedamsto hiljada ubijenih Srba, naime: svrha je Sedlarova vulgarnog revizionizma i Nikolićeve žrtvoslovne pornografije u tome da jedno drugom osiguravaju alibije.

Utoliko je riješenost ministra Hasanbegovića da na svoju ustašku kapu zatakne Dimitrijevićeva dvoglavog orla tek prikladno groteskni dovršetak stare priče. Interesantnija je kao još jedan prilog koji ukazuje na golu laž hrvatskoga nacionalističkog narativa i senzacionalni debakl svih domoljubni fantazija: od premijera koji ne zna hrvatski jezik, jer mu kao stranome plaćeniku i ne treba, preko ministra kulture koji financira četnike, pa do Vrhovnoga domoljuba koji prodaje vitalne interese svoje zemlje za sumu od pišljivih 60.000 eura, ZA JUDINE ŠKUDE, kao zadnji žicar…"

Viktor Ivančić – intervju

"Sam po sebi, Hasanbegović je nitko i ništa. Duhom siromašni pripadnik intelektualnog polusvijeta izvučen s dna kace u kojoj se kiselila hrvatska državotvorna ideologija iz ranih četrdesetih godina prošloga stoljeća. Temeljna Hasanbegovićeva funkcija u aktualnoj vlasti – bez obzira na velike operativne ovlasti koje ima u polju kulture i medija, i koje on uvelike koristi služeći se metodama ognja i mača – stoga je prije svega simbolička. On je poruka. On je simptom novoga doba i novoga historijskog početka. Utjelovljenje regresije kojom ima biti obilježena i zapečaćena budućnost. Preko njega je trebalo dati do znanja da će onaj tko se čvrsto drži endehazijskih svjetonazorskih klišeja biti ne samo “normaliziran” – dakle izmješten s margine u političko središte – nego i predodređen za najviše društvene titule. Hasanbegovićeva moć utoliko proizlazi iz naravi sistema, a sistem, štiteći ga, brani vlastitu suštinu. Ta suština iskazuje se kroz ubrzanu reustašizaciju društva, koja je toliko sveobuhvatna i zgusnuta da ne ovisi o inicijativi jedne ili dviju političkih figura, nego se mirne duše može govoriti o današnjoj Hrvatskoj kao o nedorečenoj NDH. Ova vlast pokazuje kako joj je NDH neostvareni san, kojemu ona svim silama teži, ali je u punoj realizaciji ometaju kakav-takav demokratski legitimitet i međunarodna pravila igre – poput parlamentarnih izbora, konvencija o ljudskim pravima i sličnih tričarija – koje nema snage u potpunosti sabotirati."

"Bratstvo hrvatskih i srpskih šovinista je ovdje konstanta, to je sam temelj balkanske drame. Mogu vam ponuditi svježiji primjer, koji gotovo da ima aromu karikature. Hasanbegovićevo Ministarstvo kulture, naime, nedavno je financijski sponzoriralo čak tri knjige koje potpisuje – kao autor i kao koautor – beogradski povjesničar Bojan Dimitrijević, poznat po svom angažmanu na rehabilitaciji Milana Nedića i Draže Mihailovića, i to u značajnome iznosu od 32 tisuće kuna. Istovremeno su na natječaju odbijene knjige mnogih poznatih “anacionalnih” pisaca iz Hrvatske, od Daše Drndić do Ivice Đikića. K tome, knjige Bojana Dimitrijevića objavljuje nakladnička kuća prikladna naziva “Despot Infinitum”, koja je nedavno štampala i “Doživljaje” Ante Pavelića. Zar to nije dražesno? Zar nije dirljiv način na koji se ljubitelji ustaša i četnika, uzurpirajući sredstva poreznih obveznika, čak i materijalno ispomažu po liniji zajedničke naklonosti prema fašizmu?"

- 22:00 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

21.05.2016., subota

Zlo i naopako

Oreškovićeva supruga Sanja uz Željku Markić: Razumni biraju život, ostalo je zabluda i strah

Upravo suprotno, nitko razuman neće odabrati ukidanje ženskog prava na izbor i raspolaganje vlastitim tijelom. A što to govori o onima koji biraju stati uz ograničavanje ženskih prava (uz retrogradne pojave kao što je Željka Markić) nije potrebno naglašavati.
Nije suvišno ni ponoviti da, u ovom pitanju, zabrane nikada nisu bile rješenje već generator tragedija, a da su uvjeti za uspješnu natalitetnu politiku isključivo ulaganje i kontinuirani rad na edukaciji, zaštiti ljudskih prava te poboljšanju općeg životnog standarda. Ali markićkama ovoga svijeta ionako nije do toga nego do katoličkog talibaniranja.

No mene ovdje zanima kako bi premijerova supruga gospođa Orešković o ovoj temi javno govorila u Kanadi, jednoj od zemalja istančano baždarenih na zaštitu ljudskih prava a u kojoj nema zakonskih ograničenja na pobačaj?

- 19:15 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

20.05.2016., petak

Pouzdana astrologija

Najtočniji horoskop koji ste ikad pročitali

I ja lajkam.

- 20:15 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

16.05.2016., ponedjeljak

Atroke uzor


Predsjednice, Tuđman je rekao nešto sasvim drugo o nastanku Hrvatske

"Moderna hrvatska država počiva na pomirbi djece ustaša i partizana... Moramo strogo odvojiti antifašizam od zločinačkog jugoslavenskog komunističkog režima", rekla je jučer predsjednica Grabar-Kitarović pozivajući se na Franju Tuđmana. No, Arsen Bauk podsjeća što je točno rekao dr. Tuđman na osnivačkoj skupštini HDZ-a 1989.: "Moderna hrvatska nacionalna svijest izgrađena je, pa treba i dalje da se temelji, na pozitivnim, preporodnim, slobodarskim tradicijama: starčevićanskoga hrvatskog povijesnog državnog prava, radićevskoga općečovječanskog demokratskog republikanizma, te na vizijama ali i iskustvima hrvatske ljevice, marksista i komunista, iz zajedničke borbe sa srpskim i ostalim narodima za socijalističko samoupravno društvo, i slobodnu domovinu Hrvatsku i jednakopravnu zajednicu naroda utemeljenu na povijesnim odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a."

Poučio je tako Bauk Predsjednicu, uz dodatnu uputu da Tuđmanove riječi sa osnivačke skupštine HDZ-a nauči napamet.

Jer doista, Tuđman je o nastanku Hrvatske rekao i ovo drugo. Preciznije, to je rekao povjesničar i partizanski general Tuđman koji je vrlo dobro znao da moderni svijet počiva na tekovinama antifašizma i parlamentarne demokracije pa da jednako tako javno, odnosno, po Ustavu treba počivati i moderna Hrvatska (jer na ikakvu službeno drugačiju državu taj isti svijet ne bi gledao blagonaklono).

Samo što je, avaj, nacionalist i narcisoid Tuđman u prvim sljedećim prilikama mantrao i ovu revizionističku frazetinu ustaše Maksa Luburića o pomirbi djece ustaša i partizana, floskulu najprostačkije vrste (za koju bi bablovski rekli da nije izraz nego zloupotreba) kojom je rehabilitirao ustašiju. A koju je (ideju o pomirbi), uz morbidnu ideju o miješanju kostiju, preuzeo od fašističkog mu uzora generalissimusa Franca.

Da bi ju evo i Kokošolinda sada hadezeovski pobožno, nekritički, šupljoglavo ponavljala upirući se kopirati uzora Franceka (a kojemu je uzor Franco).
Samo pitanje jesu li se početkom devedesetih u rovovima kontra agresora na Hrvatsku skupa našla djeca nekadašnjih ustaša i partizana upravo je bespredmetno. Nema se tu što sporiti, i statistički je vrlo vjerojatno da jesu. Kao što je statistički vjerojatno da su oni ujedno bili i praunuci nekadašnjih narodnjaka, mađarona, autonomaša ili pravaša. Ali zajedništvo praunuka, unuka i djece protiv agresora ne pomiruje suštinski suprotstavljene nazore njihovih pradjedova, djedova, očeva (uostalom, niti same djece, kakvi god već njihovi nazori sada bili, jer tko kaže (i pri tom, velim, podvaljuje) da su nužno isti kao i njihovih predaka?), niti abolira i pod tepih mete eventualne zločine njihovih predaka, bilo ustaške bilo partizanske. A upravo je to bila Tuđmanova agenda, ustaške pomesti pod tepih pomirbe.
Što je ono što ovdje bode u oči? Da su ove dvije suštinski suprotstavljene izjave savršen primjer kako je Tuđman o temeljima Hrvatske zborio kontradiktorno, ovisno pred kakvom je publikom i u koju svrhu nastupao.

Pa bi se za pozivanje na takvog prijetvornog „piškio bi kakio bi i sjedio istodobno na dvije stolice“ Tuđmana reklo da je tim promašenije po onog tko se na njega nekritički poziva. Atroke da bi ikome razumnom bio uzor.

„Tuđman je bio obrazovan i kulturan čovjek, državnik od formata i to je razlika od onih koji su došli nakon njega", kaže glumac i prvi čovjek Histriona Zlatko Vitez.

Sukus sveprisutnog nekritičkog diskursa prosječnog obožavatelja Franjinog lika i (ne)djela: glorificiraju Franju uzimajući ga za mjeru „obrazovanja, kulture i državništva“, ne hvatajući povratnu ironiju. To što je Tuđman faktički bio obrazovaniji i kulturniji od onih koji su došli nakon njega (u okvirima matične mu stranke, ne i predsjedničke funkcije, tj. do Kolinde) ne znači da je sam bio dovoljno ili uopće obrazovan, kulturan i državnik od formata. Goli je fakt da je doktor povijesnih znanosti Tuđman unatoč diplomi bio i ostao zadrti provincijalni šovinist, pokondirena tikva i tiranosaur. Pa je tim poraznije po one sljednike od kojih je i takav bolji, a i po one koji ga idoliziraju, jer su već i Tuđmanovo obrazovanje, kultura i državništvo - šuplje tituliranje.

Inače, floskulu o navodnoj pomirbi Tuđman je u "domoljubni" (nacionalistički) diskurs uveo iz onih zloupotrebljavajućih programatskih pobuda, preciznije: mobilizacijskih (ratovi iziskuju topovsko meso) i osobnih.

Što se ovih osobnih pobuda tiče, Tuđman je dijelio istu slabost sa svojim španjolsko-fašističkim uzorom. Sanjao je isti vlažan san svih "wanna be" diktatora o ostavljanju traga u povijesti (čiju bi službenu verziju sam ispisao). Koristio je suštinski podmukao modus operandi da svoj konkretan projekt zloćudnog hadezeovskog saveza starih Manolićevih udbaša i Šuškove ustaške emigracije, tj. interesnu koaliciju ustaša i partizana (i to ne njihove djece, već doslovno njih - osnivačkih ustaša i partizana HDZ-a na čelu sa samim Tuđmanom) - opravda, opere i falsifikatorski podvali kao patriotsko-demokratski temelj moderne hrvatske države, takav korijenski kriminalan HDZ kao njenu jedinu i od grijeha opranu stranku utemeljiteljicu (otud hadezeovske fantazme o ekskluzivi na domoljublje), a narcisoidnog sebe kao njenog svetog Utemeljitelja.

I zato mu je u osobnom interesu bilo vratiti, oprati i rehabilitirati ustašiju na mala vrata.

Kao što sam već iscrtala u tekstu Slijepa sljedba toboženizma (naslov je ujedno i imenovanje franjofilnog diskursa kojeg utjelovljuju Kolinda i Vitez):

„Problem je u samom počelu, u motivima koji su pokretali pojedince pri stvaranju RH i u nesankcioniranju, odnosno, čak i poticanju zloćudnih elemenata šovinizma.

Vandali koji razbijaju ćirilične ploče, nažalost samo traže provedbu upravo onog što im je i sam Tuđman (HDZ) od početaka obećavao provesti i ozbiljno na toj provedbi radio – igrokaz demokracije pred svijetom."

"Osim transkriptirane i jasno izrečene zloćudne namjere prema hrvatskim Srbima, neprobavljiva ogavnost Tuđmanovog toboženizma leži upravo - u odnosu prema građanima Hrvatske (dakle prema svim građanima RH, prema njihovoj budućnosti), odnosno u onoj startnoj figi U džepu. Ogavnost leži u prevari tadašnjeg državnog vrha, opskurnoj sviti na čelu sa Tuđmanom, koja nije birala sredstva pri ostvarenju zacrtanih ciljeva. Ogavnost leži u činjenici da je HDZova vrhuška stvaranju „demokratske i neovisne države“ svjesno pristupila neiskreno, kompromiserski, lažući, obmanjujući vlastiti narod, prevodeći vlastite građane žedne preko vode, obećavajući demokraciju nesmiljeno gazeći načela demokracije, ukratko, na prevaru - obrazlažući sebi i svim građanima Hrvatske da cilj (država) opravdava sredstvo (laž) i da je to ok. Da je ok:
1) s jedne strane paktirati / koalirati sa „manolićima“ (onom starom i svim mastima premazanom udbaškom gardom kriminalaca),
2) a s druge strane ogavnim neoustašlukom -koji najizravnije potire sva ljudska prava i demokratska načela- interesno podilaziti bogatoj emigraciji i njihovom žalu za Endehazijom, jer su od njih trebali izvući početni kapital - novac (i s tim su se ciljem poslanici HDZa besramno koristili zaista odvratnom šovino-retorikom i obećavanjem povlastica u budućoj Našoj, a zapravo Njihovoj Hrvatskoj; primjer: Mesić među Australcima).

Rijetki su od samog početka jasno vidjeli zloćudnost i netransparentnost namjera te temeljnu pokvarenost tog zapravo primitivno-makijavelističkog programa:
Svim sredstvima do cilja, ako treba i sa crnim vragom, a kad dobijemo svoju državu, lako ćemo...
(čitaj: Kad dobijemo Svoju državu Mi odabrani Hrvati u njoj ćemo imati glavnu riječ, dominirati i diktirati, oglušujući se na ljudska prava manjina, političkih protivnika, radnika, a u konačnici i cijelog naroda ako stanu na put našim ciljevima).

Demokratska načela su tako pala kao žrtva Tuđmanovog i hadezeov(sk)og toboženizma praktički i prije nego što su zaživjela, pala su u Tuđmanovom paktiranju sa nasljednicima totalitarističkih sustava (komunizma i fašizma) i na interesnom huškanju na mržnju prema jednoj naciji. Toboženizam se i dan-danas direktno pronosi kao Tuđmanovo zloćudno naslijeđe kroz postupke razbijača ploča i kroz njihovu slijepu mržnju. Razbijajući dvojezične ploče oni pljuju na sve one koji su dali život za uljuđenu i civiliziranu Republiku Hrvatsku. I umjesto da daju obol upravo takvoj zemlji, oni pronose naslijeđe zloćudnih i beskrupuloznih likova koji su gradili navodno civiliziranu i demokratsku zemlju sa figom u džepu, koji su donijeli Ustav bez namjere da ga poštuju, koji su obećavali „tobože građanska prava“ tj. građanska prava samo na papiru, ukratko, koji su davali obećanja bez namjere da ih održe.

Tobože obećanje građanskih prava, tobože država koja svojim građanima jamči ta prava, a zapravo od samog starta - laž.

Zaključujem po stanju u kojem je zemlja, kolikogod sirov i primitivan bio, taj makijavelistički plan im je u potpunosti uspio.“


Ukratko, nije novost – Tuđman je lagao.

I ta mu je podvala u okviru HDZa i njihove biračke baze u potpunosti pošla za rukom (spomenici njegovom božanstvu i dalje idolopoklonički niču diljem zemlje kao frankesteini poslije kiše).

Laž je (p)oživjela i danas je znamo kao institucionaliziranu Istinu Nacionale, trenutni hrvatski kanon koji je zamijenio prethodni jugoslovenski (a što je najuočljivije u hrvatsko-nacionalističkom novogovoru/žargonu koji je samo zamijenio jugo-komunistički novogovor/žargon; nekadašnje floskule o bratstvu i jedinstvu, samoupravnom socijalizmu, svijetlim tekovinama naše narodne revolucije, najvećem sinu naših naroda i narodnosti itd. samo su ustupile mjesto onima o pomirenju djece ustaša i partizana, hrvatskoj državotvornosti i samosvojnosti, vjekovnim težnjama, tisućljetnom snu, istini o domovinskom ratu, ocu domovine itd.).

Brižno njegujući esdepeovsku tradiciju sudioništva u hadezeovom falsifikatu, SDP im pri tom, svojom beskičmenjačkom tradicijom politikantskog dodvoravanja istoj desnoj bazi (tuđmanofilima), nije uskraćivao dati i svoje ruke (imenovanje aerodroma i sl.).

I Bauk je svjesno ili nesvjesno nastavio istim drumom.

Pravilno je ocijenio da na laž i glupost (iz Kolindinih usta) treba reagirati razbijanjem laži, no pri tom nije precizirao što je laž.

Pa učinimo to ovdje.

Dakle, nije laž da je Tuđman koristio floskulu o pomirbi (jer ju je koristio) - laž je sadržana upravo u samom dvoličnom i beskrupuloznom Tuđmanu (na kojeg se Kolinda poziva). A pobijanjem nacionalističkog Tuđmana partizanskim generalom Tuđmanom (kojim Bauk upućuje Kolindu da ne baljezga), priložen je i dokaz te laži zvane Tuđman.

Pa kad Bauk reagira na predsjedničinu promašenost – dobro čini.

No kad Bauk upućuje predsjednicu da uči napamet (iako joj ne bi bilo suvišno) - krivo čini.

Isticanjem Tuđmanove partizanske strane a prešućivanjem one fašofilne, Tuđmana se i dalje diže na autoizgrađeni mu pijedestal Bezgrešno Mudrog Oca Domovine, umjesto da se samu floskulu o pomirbi razotkrije upravo kao ono što jest - fašističku mudroserinu i revizionistički kretenizam par excellence već na samom joj falsifikatorskom izvoru.

Stoga, umjesto da je pozvao predsjednicu da uči napamet, Bauk ju je trebao uputiti da - uključi mozak. Jer bubetati napamet potpuno je besmisleno bez kritičkog promišljanja (kojim je KGK kronično deficitarna).

- 22:30 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

14.05.2016., subota

Točka prijepora

Eurovision’s Ukraine singer Jamala pushes boundaries on Crimea



- 20:01 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

13.05.2016., petak

A želja joj je i mir u svijetu

Tomislav Klauški: Sami su pustili zloduha iz boce i neće ga tako lako u nju vratiti

"Za početak, krenimo od toga da je licemjerno upozoravati na "podjele koje razdiru hrvatsko društvo", a onda završiti govor podjelom na "drage Hrvatice i Hrvate, u domovini i inozemstvu, i pripadnike svih manjina".

Mogli su svi oni biti hrvatski građani, ali u proklamiranom zajedništvu uvijek je dobro dati manjini do znanja tko je većina.

No kamo sreće da je to jedina problematična stavka u sinoćnjem isforsirano dramatičnom i komično preglumljenom obraćanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Nije sporan bio samo stil koji je izgledao kao nekakva parodija državničkog stava, već je predsjednica Republike po tko zna koji puta upadala u kontradikcije, gađala krivu metu, promašila teze.

I što se više trudila, mahala rukama, unosila se u kameru, piljila u blesimetar, to je izgledalo sve gore."

"Uglavnom, koliko god se predsjednica trudila popraviti stvari, smiriti strasti, pomiriti sukobljene strane, ona to naprosto više ne može učiniti jer je i sama u tome sudjelovala. A i još uvijek sudjeluje.

Političarka koja je pomoću "zloduha" osvojila vlast, ne može se odreći tog "zloduha" kojem duguje vječnu zahvalnost."

Suzo moja Suzana
brigo moja jedina
ti me varaš
a sve više volim te.


- 10:00 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

12.05.2016., četvrtak

Ja ne šutila

Orešković šuti dok mu se Vlada raspada
Afera Konzultantica: A što premijer misli o svemu?


Autor: Ja Zmaj

- 12:30 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

11.05.2016., srijeda

Mladi, koristite zaštitu!

Kardinal Puljić: Žene se ne bi trebale seksati prije braka jer tako postaju štrace


- 19:30 - Reci da se čuje (20) - Isprintaj - #

A ča ću mu ja

Boris Dežulović: Jedan dan Ivana Baldasara

"Recite: nije li divno kako se život otvoreno zajebava sa splitskim gradonačelnikom?

Moglo bi se, istina, reći i da se to s Ivom Baldasarom zajebava Zoran Milanović, ali poznajući tog arogantnog aparatčika i nervčika, teško da je splitsku partijsku ćeliju namjerno rasformirao na dan gradskog patrona. Uostalom, da taj sociodemopatski um ima još i smisao za humor – kakav, recimo, ima Baldasarov tegobni život - splitski bi ogranak svečano zatvorio prije mjesec dana, 10. travnja, sve uz vijenac za pale drugove."

"Na taj bi „znakovit“ i „neočekivan datum“, eto, Zoran Milanović – samo da ima smisla za humor - raspustio splitski SDP, tako bi on odgovorio Ivi Baldasaru da mu išta odgovoriti uopće ima. Da je onomad - i kad je splitski gradonačelnik fašistički spomenik otvarao baš na Dan pobjede nad fašizmom, i kad je vijenac pod njega polagao baš na dan NDH - predsjednik SDP-a imao reći išta osim: „Nemam komentara“.

Da je, eto, imao avnojevska jaja – pardon, nojevska – poput, recimo, Ive Baldasara, pa da kaže kako ga je „duboko pogodio tajming“, i kako je polaganje vijenca jedinici nazvanoj po ratnom zločincu, pod nacističkim pozdravom i na dan uspostave fašističke države, kako ono, „jasna poruka građanima Splita.“

Ovako, prostor demokratske razmjene mišljenja u autohtonoj hrvatskoj socijaldemokraciji sveo se na šizofrenog Ivu Baldasara i njegove bučne javne svađe sa samim sobom, u kojima – kako smo vidjeli – ne štedi ni sebe ni protivnika."

- 10:00 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

O reformama

Viktor Ivančić: Fašisti i reformisti

"Svi su dakle na svoj način suglasni: umjesto da je već dobrim dijelom reformirana, Hrvatska je i dalje deformirana; skvrčila se u jugoistočnome zapećku Europe kao obogaljena sirotica, kao nakazno dijete ugledne obitelji, kao ožiljak na kirurški zategnutom licu, pa neutješno tuli, lije krokodilske suze, kupa se u slapovima autentične nesreće, i tek svako malo – više od jada nego od srdžbe – usklikne „Za dom spremni“.

Razlog stagnaciji svakako je raskošan pičvajz u vladajućim redovima, dosad nezabilježeni rat svih protiv sviju, onaj tip koordinacije u kojem akteri jedan drugoga toliko efikasno stišću za jaja da je donošenje bilo kakve odluke već i fizički nemoguće."

"Za razliku od premoćne većine, držim da je to fantastično postignuće vladajuće garniture. Hibernacija planiranih reformskih zahvata najbolje je što se Hrvatskoj u ovome trenutku moglo dogoditi. Paralizu rada aparata vlasti doživljavam kao spasonosnu, makar možda i nezasluženu, blagodat. Jedina stvar zbog koje hrvatskoj vladi treba odati priznanje jeste učinkovita sabotaža reformi koje je obećala. Veličina njezina uspjeha leži u pogaženim zakletvama."

"Dok razmišljam o perjanicama nove oligarhije ne mogu se odlučiti jesu li mi odvratniji zato što su fašisti ili su mi simpatičniji radi toga jer su nesposobni. Kako god bilo:

Reforme se ne provode, i to je odlično!"

Boris Dežulović: Kao Ce Tung

"Taj, eto, veliki jubilej – pedesetu godišnjicu Maove svibanjske obznane i slavne Kulturne revolucije – svečano i radno ovih dana u Hrvatskoj obilježava vladajuća koalicija na čelu s HDZ-om, i na repu s Mostom, provodeći temeljitu obnovu hrvatske države, Reformu života i nemilosrdni obračun s kontrarevolucijom, koja je u kulturne ustanove, državnu televiziju, nezavisne medije, škole i fakultete prodrla, shvatili ste, s namjerom da restaurira Jugoslaviju."

"Jedina je tako razlika između Maove i Karamarkove kulturne revolucije ona nominalna: kineska je bila komunistička, a hrvatska je antikomunistička. Riječ je, međutim, o sinonimima, jer HDZ-ov je antikomunizam i po formi i po sadržaju posve komunistički. Mantra iz Karamarkove Crvene knjižice, ‘mi smo protiv svakog totalitarizma!’, ispražnjena je od značenja i izvedena u vlastitu unutrašnju suprotnost na isti način na koji su do njene suprotnosti komunisti ispraznili mantru o ‘demokraciji’."

"Kad stoga HDZ u antikomunističku Veliku katoličku kulturnu revoluciju kreće s takvih, dakle vrlo kineskih ‘demokratskih’ i ‘antitotalitarnih’ pozicija, ona je po sadržaju suštinski totalitarna i antidemokratska, a po formi upravo – komunistička. S Maovim Ge mingom, najzad, osim historiografske dramaturgije dijeli i ambiciju: obračun s dekadentnom zapadnom ‘ultrademokracijom’ – u našem slučaju s devijacijama poput sekularizma, ateizma ili gay brakova – te temeljitu preobrazbu društva i povratak izvorištima revolucije, u našem slavnom slučaju ‘Domovinskom ratu, braniteljima, našim poginulima, političkoj doktrini dr. Franje Tuđmana i velikom djelu Gojka Šuška’. Ili, kraće, ‘biblijskim vrijednostima’.

Takva reforma – Maova Reforma života – jedina je zapravo reforma koja HDZ istinski zanima i koju istinski provodi."

"Poslao bi valjda Karamarko znanstvenike, profesore i studente i u tvornice, samo da koja još radi: jedino valjda zlosretni splet povijesnih okolnosti sprječava ga tako da veličanstvenu Kulturnu revoluciju i dovrši, pa da novinare, umjetnike i intelektualce otuđene od ‘biblijskih vrijednosti’ pošalje na preodgoj u radne logore, a izdajnike ‘političke doktrine dr. Franje Tuđmana’ – ili barem one koji se ne bi odmah sami ubili – pred streljačke vodove.

Baš kao nekad, kao u Narodnoj Republici Kini sretne 1966.

Kao Ce Tung."
Iliti - pro forma reforma.

- 09:30 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

09.05.2016., ponedjeljak

Znanstvene studije

Watching John Oliver’s New Video Will Give You Cancer... Or Maybe Cure It



Odličan John Oliver u Last Week Tonight o tomu kako "Znanost nije sranje, ali se trenutno puno sranja maskira u znanost" (plus o ulozi medija u širenju pseudoznanstvenih teorija, sklonosti masa da u njih vjeruju i drugim vezanim fenomenima).

- 21:00 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

08.05.2016., nedjelja

Neposredna opasnost

Hrvoje Marjanović: Velimire, to je samo laser!

"Radi se o velikom problemu krajnje desnice koja gubi zdrav razum svaki puta kad netko pokuša biti duhovit na njihov račun. Obični će ljudi čuti, pročitati ili pogledati, zaključiti da ih boli kurac i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Jer nije. Ovi likovi ne.

Oni jednostavno ne mogu pojmiti da je netko sposoban kritički se osvrnuti na negativnosti vlastitog naroda, a da pritom ne zaluta na mračnu stranu gdje domoljublje postaje najcrnje udbaško jugoslavenstvo (ili što već). Kako je moguće u isto vrijeme voljeti vlastiti narod i prezirati njegovu zatucanost? Kako? Nemoguće. To mora biti UDBA, klasično jugoslavlje ili direktiva iz Beograda. Nema drugog objašnjenja.

Stoga, ne treba biti iznenađen kad isti ti ljudi ne mogu detektirati daleko složenije pojave. Humor i satira ih redovito zbunjuju jer radi se o desničarskom kriptonitu, kompleksnom obliku izražavanja koji ih gotovo redovito razdire iznutra i izaziva neopisivu frustraciju i unezvijerenost.

Jeste li ikad zajebavali mačku laserom? Identična se stvar događa ovim likovima kad prema njima usmjerite zrake zajebancije. Vide točku koja se miče, ali ne mogu dokučiti zašto je tu, tko ju je poslao i o čemu se zapravo radi pa uokolo mlataraju šapama i ljutito je pokušavaju uhvatiti, razderati, razmontirati i stati joj na kraj.

I možete do sutra urlati "Velimire, ne ljuti se, to je samo laser", ali uzalud, hvatat će tu jebenu crvenu jugo-komunističku točku svaki put kad je ugledaju.

Nažalost, ovo već odavno nije igra."

- 12:30 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

05.05.2016., četvrtak

Vrh vrhovnica

HRT: Ekskluzivni intervju s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović

Parafrazirajući gospodina Benneta: Ona je najfinija gospođa koju sam imala čast slušati, nema joj premca. Afektira uz smiješak, i od svih nas pravi budale. Neizmjerno se ponosim njome, usudila bih se na megdan izazvati čak i američke republikance da nisu u stanju iznjedriti takvu predsjednicu.

- 18:30 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

04.05.2016., srijeda

Kasandrina krivnja

Nadovezivanje na post Smisao Kasandre i paralelu koju je novinarka povukla između sudbine mitološke Kasandre i životne priče glumice Mire Furlan (pa i spisateljice Slavenke Drakulić, koju sam citirala u komentarima).

Zla sudbina joj je poznata: proročica koja je vidjela budućnost, ali prokleta od bogova da nitko ne vjeruje njenim predskazanjima; proglašena i smatrana luđakinjom, silovana, a na koncu i usmrćena. (Misli se naravno na Kasandru; Mira Furlan i Slavenka Drakulić su početkom ‘90-ih "samo" bile proglašene "četničkom kurvom" i "vješticom".)



No što je uopće bila Kasandrina krivnja? Što je to Kasandra toliko grozno učinila da je osuđena na mučan život mučnog završetka?

Zavirimo malo u grčku mitologiju i detaljnije se podsjetimo priče o Kasandri:
"Kasandra u grčkoj mitologiji bila je kći trojanskog kralja Prijama i kraljice Hekabe u koju se zaljubio Feb Apolon, grčki bog proroštva i liječenja.

Apolon je, zaljubivši se, dao Kasandri dar proricanja budućnosti, a ona je na njegovu ljubav uzvratila hladnoćom zbog čega ju je prokleo tako da se na njezina proročanstva nitko ne obazire i da im nitko ne vjeruje. Njezina su proročanstva postala izvor velike boli i frustracija. Ponekad je to prikazano simboličnim Apolonovim pljuvanjem u njezina usta. U Eshilovoj drami Agamemnon Kasandrin lik govori da je prekršila obećanje da će mu postati družica.

U drugoj inačici mita, provela je noć u Apolonovu hramu sa svojim bratom blizancem, a hramske su joj zmije polizale uši tako da je mogla osluškivati budućnost. Ovo je česta tematika u grčkoj mitologiji, premda češće donosi dar razumijevanja životinjskog govora, a ne budućnosti.

Kasandra je predvidjela uništenje Troje, ali nije ih mogla spriječiti. Upozorila je Trojance o trojanskome konju i Agamemnonovoj smrti, ali njezina je obitelj mislila da je poludjela. U nekim se inačicama donosi da su je zbog toga i držali zatvorenom. Koreb i Otron pomogli su Trojancima jer su voljeli Kasandru. Ona je ujedno bila i prva koja je vidjela mrtvo tijelo svoga brata Hektora nakon što je doneseno u grad.

Nakon razrušenja Troje, potražila je utočište u Ateninu hramu gdje ju je silovao Ajant mlađi.

Kasandru je potom kao konkubinu uzeo kralj Agamemnon. Kao što donosi i Eshil u Agamemnonu, Klitemnestra, Agamemnonova žena bila je ljubomorna na nju. Dok je još Agamemnon bio u ratu, Klitemnestra je ljubovala s Egistom i odlučila ubiti svoga muža, ponajprije zato što je žrtvovao njihovu kći Ifigeniju. Kasandra je upozorila Agamemnona na njegovu smrt. Kad su se oboje vratili u Mikenu, Klitemnestra ih je ubila. Neki izvori govore da je Egist ubio i Agamemnonove i Kasandrine blizance - Teledama i Pelopsa."
Dakle sve to jer nije dala pičke?

Sve to jer je odbila tipa, odnosno preciznije, što se usudila imati vlastito mišljenje ne željeti muškarca koji je pošto-poto želio nju (a koji je po njenu nesreću bio bog na zemlji, odnosno, posesivna kretenčina sa supermoćima / supermogućnostima osvećivanja)?

Ma bravo. Umjesto da mu ponizno na koljenima zahvali na časti što mu se na nju digao, ona se drznula biti neimpresionirana skakavcem u njegovim gaćama (povijesno točnije: pod njegovom haljom).

In Apolon mode: Alfa frajerčina se nameće običnoj zemaljskoj trebi, a droca se takvom usuđuje reći ne?! Zamisli, ona, obična žena (a kao takva: prizemna, niska i prljava fuksa) usuđuje se odbiti božanskog muškarca! Kurvetina, šta ona misli tko je?! Što si umišlja?! Da smije misliti? Da ima pravo na vlastiti izbor (i vlastito tijelo)?! Da je jednaka muškarcu?! Zar štraca misli da je bolja od ostalih (pa čak i od muškaraca, saklonimebože)!?!

I zaslužila je da ju zbog toga išamara (a ako ne može kurcem, onda će prokletstvom)! Ta tko je vidio pičku misliti (svojom glavom)!?

Proglasili je ludom, silovali i ubili? Malo je i dobila! Kučka je zaslužila najmanje kamenovanje.



Jer nije dala. Jer je mislila.

[A kad i ako i dade, opet „grijeh“. Jadno žensko, kako god okreneš ne valja, kako god okreneš kurva (po mitologiji mizogenog primitivizma.)]

To je Kasandrina „krivnja“, to je taj strašni Kasandrin „grijeh“ - mislila je (a žena), bila je zagovornik razuma, misleći pojedinac (kontra ne/mišljenju tj. nasilju većine).

- 20:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

U sjećanje na umjetnicu



Umrla Jadranka Stojaković
Preminula velika pjevačica, kantautorica i zvijezda bivše Jugoslavije

Pridružila se Arsenu.

- 11:30 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

03.05.2016., utorak

Smisao Kasandre

Nina Ožegović - Glumačka ikona Mira Furlan: Treba imati muda za boriti se s prostacima

"U sudbini Kasandre uočljiva je sličnost s vašom životnom pričom, kao i s pričama ostalih umjetnika i intelektualaca, pogotovo žena, koji su početkom ‘90-ih bili proganjani u Hrvatskoj zato što su drukčije mislili. Kako iz današnje perspektive gledate na te događaje?

Nad ovim sam pitanjem zastala, pitajući se koliko puta i kako dugo treba pričati iste priče, koje kao da gotovo nitko ne uspijeva ni čuti ni razumjeti. Izgubila sam entuzijazam i energiju za pričanje te priče. Pokušala sam je napisati, ne bih li je se riješila, ne bih li je se oslobodila. Ono što je užasavajuće je to da, iako uporno pričamo istu priču i uvijek je iznova, iz tko zna kojeg razloga, odašiljemo u prazninu, stvarnost isto tako uporno ostaje nepromijenjena, ako ne i gora. Dakle, koji je smisao pričanja? Oni koji mogu čuti i razumjeti to su već učinili. Oni koji ne mogu čuti i razumjeti to nikad neće moći. A ipak stalno nešto govorimo, pišemo, dokazujemo, objašnjavamo, jednom rječju – i dalje se borimo, i u času kad je jasno da smo davno izgubili. Kao da smo potpuni luđaci. Kao da smo autistični, kao da uporno ne uspijevamo sagledati realno stanje stvari. S druge strane, možemo se tješiti time da svaka izgovorena riječ, pa i svaka misao koju pomislimo, na neki način mijenja stvarnost. Dakle, bez obzira na ishod, sama borba ima smisla. Možda ona jedina i ima smisla. Zato izuzetno cijenim političkokazališni angažman Olivera Frljića. Bez obzira na rezultate, ta je borba za nešto što zovemo pravdom i istinom sama po sebi vrijedna."

- 22:22 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

02.05.2016., ponedjeljak

Prije će biti freak show



Pored nabacanih općepoznato negativnih mjesta, autori 24sata, u ovom sklepanom video-osvrtiću na vladavinu Domoljubne koalicije (pod nazivom Cirkus u Hrvatskoj: Mr. Tim je nadmašio i slavnog Mr. Beana), kao "jedine pozitivne strane" navode tri točke:

-ukroćen je deficit
-država će trošiti koliko zaradi
-ipak su počele reforme.


Samo što, avaj, ni te tri nategnute točke u ovom obliku nisu navodljive, iz sljedećih razloga:

1. Deficit je po stručnjacima zaista smanjen (je li i ukroćen?), ali zbog gospodarskih kretanja u lanjskoj godini a što nije zasluga (n)ove garniture. Ovaj pozitivan koračić (ukoliko je točan) stoga nije pripisljiv "Timovom timu".

2. Da će država trošiti koliko zaradi jamči nam što i tko? Izglasani proračun za 2016. i Oreškovićeva Vlada? No i da netko ili nešto stopostotno jamči, dok se konkretno ne potvrdi i u brojkama, crno na bijelo, a što se može tek u budućnosti, ovaj navod spada isključivo u obećanje ludom radovanje.

3. Apsurdna konstrukcija u kojoj početak reformi podrazumijeva i njihov pozitivan sadržaj. Ako su reforme i počele - kakav je njihov karakter? No nema potrebe osporavati im (niski) start, jer dovoljno je uočiti da su reforme počele primjerice u zdravstvu (kulturu da ne spominjem), no ovdje će samo idiot tvrditi da su samim time jer su "ipak počele" (kamo sreće da u ovakvom obliku nisu!) takve reforme ujedno i poželjne i dobre.

- 17:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

01.05.2016., nedjelja

Osvrt na prvih sto

Ladislav Tomičić - Prvih 100 dana Vlade Hrvatske: Obračun sa svima koji ne misle kao Karamarko

"Tako je 3. svibnja 2014. godine (na Svjetski dan slobode medija!) govorio Tomislav Karamarko, u ono vrijeme predsjednik najveće oporbene stranke – HDZ-a, a danas Prvi potpredsjednik Vlade, reizabrani predsjednik HDZ-a i najmoćniji čovjek hrvatske vlasti. Dio hrvatske javnosti koji misli izvan okvira što ga je '90-ih nastojao nametnuti Tuđmanov i Šuškov režim - okvira omeđenog pojmovima bog, HDZ, domovina, nacija - ostao je zgrožen citiranom Karamarkovom izjavom. Novinski analitičari njegove riječi ocjenjivali su opasnima i nedopustivima, uz nezaobilazan optimizam teze da đavo ipak nije tako crn, da je riječ o neodgovornoj, borbenoj retorici kakvu HDZ-ovi prvaci redovito upražnjavaju u predizborno vrijeme. Vjerovalo se da će Karamarko nakon izbora spustiti loptu na zemlju. Danas, stotinu dana nakon formiranja vlasti pod palicom takozvane Domoljubne koalicije, svima je jasno da je Karamarko mislio ozbiljno, vrlo ozbiljno."
Iako nabraja već znano, još jedan dobar i faktografski pregledan osvrt.

- 23:59 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

Čitanje misli

Veličanstveni Apoksiomen dobio je dom - vlastiti muzej u Malom Lošinju


- 13:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>