Pitah suprugu, ona o takvim stvarima sve zna, da li je u toj pjesmo riječ o Krimu, što sam negdje pročitao. Odgovorila je potvrdno. I sad, vjerovala ili ne, rekao sam joj: onda je ona pobjednica. A, nama nije pomogao ni 'strateški' partner - Austrija, da se bolje plasiramo. No, ništa čudno. Tako i naše tvrtke vode 'strateški' partneri a mi dajemo radnu snagu. Ponovo ću cotorati S.J. Stanića: Mali je posebnog dara, bit će konjušar Cara.
15.05.2016. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a čuj, pitanje jezika i vječno njurganje kako je sve to šporka politika i da susjedi poklanjaju glasove susjedima uz istodobno njurganje da nam naši susjedi nisu dovoljno dali već spadaju u eurovizijski folklor i tradiciju (osim u socio-psihološke fenomene) :0)
ali ću reći da je i pored uobičajenog folklora nakon dugo vremena ovo bio jedan ponovo zanimljiv Eurosong kojeg sam nakon višegodišnjeg ignoriranja odgledala i odslušala. to je skup koji je dušu dao za šprd, i nije tajna da sam od malena bila vjeran fan, a kao dugogodišnji promatrač svoja zapažanja o natjecateljima zajebantski sumirala u malom priručniku za pobjednike (za kojeg i onomad rekoh da je politički i na svaki drugi mogući način nekorektno, ali da je to Eurosong). kao i uvijek, to je manifestacija koja se fenomenološki može promatrati iz mnogobrojnih kutova, a onaj politički je uvijek bio neodvojiv dio ove najpoznatije parade kiča. mislim da sam jednom prigodom baš u razgovoru s tobom spomenula kako sam zbog glazbe i u zrelijoj dobi ipak nastavila pratiti Eurosong, unatoč svim njegovim manama, to jest, zbog onog nadajućeg iščekivanja i ushita kada se u moru šrota ipak naleti na kakav glazbeni biser (primjerice). nedugo nakon toga kod mene je ipak došlo do zasićenja, postalo mi je sve skupa grozomorno, na svim razinama lošije nego obično (ubitačno čak i za porugu) i uslijedio je period moje apstinencije od treša, kojeg je eto ovaj Eurosong dokončao. odluci nisu kumovali neki posebni razlozi osim znatiželje, zanimalo me čuti i vidjeti što se nova u međuvremenu pojavilo (i ima li što nova uopće). i doista, uočila sam barem dvije vidljive promjene. novi sistem glasovanja je u natjecanje vratio neizvjesnost i dinamičnost (ne pamtim kad sam dočekala tako kasne ure uz telku, prijenos sam netremice odgledala od do), a glazbena razina natjecanja (pjesme i nastupi) se nekim čudom povisila (tradicionalno zastarjeli eurovizijski glazbeni izričaj koji je prevladavao zadnja dva desetljeća se vidno pomladio i osuvremenio, sustigao je aktualne glazbene produkcijske trendove, svi znaju pjevati i svi se trude osmišljeno scenski nastupati na produkcijski visokoj, rekla bih „bijonsičnoj“, razini. doduše, ne velim da i "bijonsiranje" ne može biti grozomorno). frka oko ukrajinskog i ruskog eurovizijsko-realnog antagonizma dodatno je začinila cijelu priču. osobno mi je bila želja ne kvariti si eventualno glazbeno iznenađenje već poslušati sve pjesme po prvi put u finalu, odraditi ga dakle na neviđeno, takoreći - doslovce i preneseno otvorenih ušiju. i zato nisam pratila polufinala, osim Nininog nastupa u prvom. a slučajno se desilo i da sam prebacivala programe upravo u trenutku drugog polufinalnog nastupa nepoznate mi pjevačice neobičnog glazbenog izričaja (asocirala me na Kate Bush, izuzetnu glazbenu individualku i čudakinju, na koju sam uvijek bila slaba) s pjesmom čiji mi je zvuk na prvu zaustavio prst na daljincu i izazvao trnce. bez pretjerivanja, doslovno sam se naježila. naime, bio je to trenutak prepoznavanje glazbenog bisera. odslušala sam je zato do kraja ne znajući u tom momentu o čemu je u pjesmi riječ, ali sam zapamtila ime zemlje da je opet potražim i poslušam na YouTubeu. bila je to Ukrajina. u kasnijoj potrazi za pjesmom nisam mogla ne naletjeti na novinske članke o cijelom eurovizijskom rusko-ukrajinskom sporu, zaleđu pjesme, povijesnom i uopće o političkom aspektu cijele priče (pozitivno me dojmila humanistička poruka pjesme i aktivistički stav ukrajinske predstavnice da se pjesmama treba moći govoriti o problemima, a ne samo cancarancati), favoriziranju Rusije na kladionicama itd. pa sam poslušala i kladioničarskog favorita, Rusa. tako da su, uz Nininu pjesmu, pjesme tih dviju zemalja jedine koje sam ujedno i poslušala prije samog finala. s tim da me ruski konfekcijski pop-pjesmuljak u glazbenom smislu ostavio ravnodušnom (ali je njegov scenski nastup kao spektakl iluzije bio izvanredan), dok sam za ukrajinsku imala samo riječi hvale (ali čisto sumnjajući da će se takvom glazbenom izričaju dogoditi šire prepoznavanje i posljedično top plasman, jer ukus masa naginje pitkijim iliti dum-dum ritmovima). no ostavila sam otvoreno uho za finale i druge potencijalno kvalitetne uratke.
15.05.2016. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a sinoć u samom finalu sam, velim, bila ugodno iznenađena višom razinom nego inače. isprofiliralo mi se tih nekoliko odskačućih. hitoidna australska pop-pjesma (za koju sam od prve (pr)ocjene držala da će lako moguće pobijediti), mali Latvijac (Justs) rašpavog glasa koji može direkt na svjetske top-liste, moji potihi favoriti Gruzijci koji se mogu mjeriti sa Kings Of Leon i britanskim progresivnim bendovima a za koje bi se potukao i Jools Holland, talijanska zarazna pjesmica koja tradicionalno sanremovski ne može biti loša, budući ljetni hit iz Francuske (ovaj Eurosong je zapravo ištancao cijeli niz budućih ljetnih top-pop hitova koji baš i nisu moj glazbeni đir, ali ih prepoznajem kao ok uratke tog žanra). nakon odslušavanje svih finalnih pjesama očekivala sam boj Australije (zbog kvalitete) i Rusije (zbog široke glasačke baze, ne i kvalitete) za prvo mjesto i neke od dum-dum pjesmuljaka za sljedeće pozicije. pri tom sam u vidu imala poziciju masovnog glazbenog ukusa, ne toliko masovno geostrateškipolitičkog ukusa. velim, ukrajinsku pjesmu, iako je osobno držim glazbeno vanserijskom, realno nisam očekivala baš u samom vrhu (u top 3). na koncu je ipak pobjedila ona za koju nisam očekivala da će pobijediti. držim da je pobjeda glazbeno potpuno zaslužena, iako Jamalinu (ukrajinsku) pobjedu ne pripisujem nekom čudesnom masovnom prepoznavanju njene glazbene kvalitete, već masovnom reakcijom u inat Putinu.
ha, umjesto komentara ispade post! ali neću ga postirati, za objavu spremih nešto drugo.
15.05.2016. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Spremio sam ovaj tvoj tekst u direktorij Blogerske refleksije. Možda se na njega osvrnem opširnije (upravo slušam na KVZŠ Malu Florami, a onda slijedi na HTV 3 emisija 3. povijest), pa za sada samo neke natuknice. - Već odavno, barem 15 godina nisam ni prismrdio TV-u u vrijeme prijenosa Eurosonga, pa tako ni ovaj put. I inače vrlo malo gledam TV, osim probranih emisija. Osim toga nisam glede a u svezi poznavanja svjetske lakoglazbene produkcije dovoljno dobro potkovan pa da se mogu nositi s tobom. - Moja prognoza o pobjedniku bazirala se isključivo na činjenici da je iz Ukrajine i da je politički obojena iako, naravno, protiv takvih pjesama nemam ništa protiv. Uostalom i moj pulen Arsen, uz svoje divne ljubavne pjesme, ima u svom opusu itekako političkih tema, samo što on nije tako medijski eksponiran u svjetlu Eurosonga ili San Rema. - Kao što rekoh, moj je hendikep da ne znam engleski, tako da ne mogu uživati u tekstovima, a oni su za mene često bitniji od glazbe (opet primjer Arsen) - I na kraju, iako ne najmanje važno, organski ne podnosim sav taj glamur, svjetlosne efekte, frenetično navijanje publikuma, etc. Moj je ideal: pozornica, živi orkestar ili solo svirač koji se ni ne vide, pjevač/pjevačica u koje je upereno svjetlo reflektora sa svojim mikrofonom i – pjesma. Tu je za mene bila nenadmašna Mali Vrapčić, Piaf. Sve ostalo mi skreće pozornost od glazbe i pjesme, a smatram da je to jedino važno. Primjerice, ne volim gledati ni TV prijenose koncerata ozbiljne glazbe upravo zbog toga. Izuzetak su naravno opere i Novogodišnji bečki koncert koji je savršenstvo klasičnog bečkog kiča i zato je uvijek zanimljiv
Zahvaljujem ti na opširnom pojašnjenju svog stava o tome i uloženom trudu.
15.05.2016. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma nema na čemu, taman si mi dobro došao kao žrtva da te malo udavim svojim dojmovima koje sam imala potrebu s nekim podijeliti, a nije mi naletila ni jedna ženskica da iskomentiramo haljine i općenito ovogodišnju eurosong obleku :0)
Nisam gledao priienos pa ne znam kakve su sve oprave bile na tapeti. Danas sam u J.L. vidio osvrt i na taj dio glamura i vidio Ninu u Keopsovoj piramidi. Da sam glasao, ona od mene ne bi dobila ni jedan jedini glasić pa makar bila pjesma najbolja. A sad idem čitati link da vidim što kažu 'institucije' :-)!
16.05.2016. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo me nakon pročitanog linka (i kritike Republike gdje se s autoricom glede unjkavosti naratora potpuno slažem). Ja ću opet biti 'konzerva'. Autorica piše da bi, da je pobijedila Australija, slijedeći Eurocirkus bio u nekoj od europskih zemalja. Niš novo pod kapom eurosongovskom. Ako svi mogu pjevati na engleskom, ako nije važno tko je za neku državu napisao tekst i glazbu, onda zaista ne vidim razlog zašto ne bi Australija dobila 'dublera', 'kaskadera' u liku i djelu neke europske države.
Kaže autorica za Nininu haljinu da je bila upečatljiva. Pa kako i ne bi bila kad je napravljena u stilu Keopsove piramide. Ta je, mislim piramida, zaista veličanstvena a ne samo upečatljiva.
Ono s pjesmom obogaćenom ustašama i partizanima mislim da je genijalno. Da se pri tome u pjesmi ustaše žestoko osuđuju, garantiram da bi nam susjedi, pogotovo oni s istoka obvezatno dali svaki po tuce points, pa bi opet za kratko zavladalo 'bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti'.
U prethodnom komentaru rekao sam sve što sam imao glede a u svezi, po mom, nepotrebnog trošenja električne energije za svjetlosne efekti. Gdje su sada 'zeleni' da osude ovo zagađivanje i dodatno toplinsko zagrijavanje Planeta. Valjda se nisu toga sjetili opijeni ljepotom šarenila svjetlosnih efekata.
16.05.2016. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
haha, Keopsova piramida, da znaš da si na pravom tragu! jer haljinu je dizajnirao razvikani Juraj Zigman kojeg od Aide očito ne napušta inspiracija Egiptom ;0)
18.05.2016. (09:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Opet moj hendikep nepoznavanja engleskog, a na Eurosongu svi pjevaju na svojim 'nacionalnim' jezicima da ih 'celi svet razume'.
14.05.2016. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Pitah suprugu, ona o takvim stvarima sve zna, da li je u toj pjesmo riječ o Krimu, što sam negdje pročitao. Odgovorila je potvrdno. I sad, vjerovala ili ne, rekao sam joj: onda je ona pobjednica. A, nama nije pomogao ni 'strateški' partner - Austrija, da se bolje plasiramo. No, ništa čudno. Tako i naše tvrtke vode 'strateški' partneri a mi dajemo radnu snagu. Ponovo ću cotorati S.J. Stanića:
Mali je posebnog dara,
bit će konjušar Cara.
15.05.2016. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
a čuj, pitanje jezika i vječno njurganje kako je sve to šporka politika i da susjedi poklanjaju glasove susjedima uz istodobno njurganje da nam naši susjedi nisu dovoljno dali već spadaju u eurovizijski folklor i tradiciju (osim u socio-psihološke fenomene) :0)
ali ću reći da je i pored uobičajenog folklora nakon dugo vremena ovo bio jedan ponovo zanimljiv Eurosong kojeg sam nakon višegodišnjeg ignoriranja odgledala i odslušala. to je skup koji je dušu dao za šprd, i nije tajna da sam od malena bila vjeran fan, a kao dugogodišnji promatrač svoja zapažanja o natjecateljima zajebantski sumirala u malom priručniku za pobjednike (za kojeg i onomad rekoh da je politički i na svaki drugi mogući način nekorektno, ali da je to Eurosong). kao i uvijek, to je manifestacija koja se fenomenološki može promatrati iz mnogobrojnih kutova, a onaj politički je uvijek bio neodvojiv dio ove najpoznatije parade kiča.
mislim da sam jednom prigodom baš u razgovoru s tobom spomenula kako sam zbog glazbe i u zrelijoj dobi ipak nastavila pratiti Eurosong, unatoč svim njegovim manama, to jest, zbog onog nadajućeg iščekivanja i ushita kada se u moru šrota ipak naleti na kakav glazbeni biser (primjerice). nedugo nakon toga kod mene je ipak došlo do zasićenja, postalo mi je sve skupa grozomorno, na svim razinama lošije nego obično (ubitačno čak i za porugu) i uslijedio je period moje apstinencije od treša, kojeg je eto ovaj Eurosong dokončao. odluci nisu kumovali neki posebni razlozi osim znatiželje, zanimalo me čuti i vidjeti što se nova u međuvremenu pojavilo (i ima li što nova uopće).
i doista, uočila sam barem dvije vidljive promjene. novi sistem glasovanja je u natjecanje vratio neizvjesnost i dinamičnost (ne pamtim kad sam dočekala tako kasne ure uz telku, prijenos sam netremice odgledala od do), a glazbena razina natjecanja (pjesme i nastupi) se nekim čudom povisila (tradicionalno zastarjeli eurovizijski glazbeni izričaj koji je prevladavao zadnja dva desetljeća se vidno pomladio i osuvremenio, sustigao je aktualne glazbene produkcijske trendove, svi znaju pjevati i svi se trude osmišljeno scenski nastupati na produkcijski visokoj, rekla bih „bijonsičnoj“, razini. doduše, ne velim da i "bijonsiranje" ne može biti grozomorno).
frka oko ukrajinskog i ruskog eurovizijsko-realnog antagonizma dodatno je začinila cijelu priču. osobno mi je bila želja ne kvariti si eventualno glazbeno iznenađenje već poslušati sve pjesme po prvi put u finalu, odraditi ga dakle na neviđeno, takoreći - doslovce i preneseno otvorenih ušiju. i zato nisam pratila polufinala, osim Nininog nastupa u prvom. a slučajno se desilo i da sam prebacivala programe upravo u trenutku drugog polufinalnog nastupa nepoznate mi pjevačice neobičnog glazbenog izričaja (asocirala me na Kate Bush, izuzetnu glazbenu individualku i čudakinju, na koju sam uvijek bila slaba) s pjesmom čiji mi je zvuk na prvu zaustavio prst na daljincu i izazvao trnce. bez pretjerivanja, doslovno sam se naježila. naime, bio je to trenutak prepoznavanje glazbenog bisera. odslušala sam je zato do kraja ne znajući u tom momentu o čemu je u pjesmi riječ, ali sam zapamtila ime zemlje da je opet potražim i poslušam na YouTubeu. bila je to Ukrajina.
u kasnijoj potrazi za pjesmom nisam mogla ne naletjeti na novinske članke o cijelom eurovizijskom rusko-ukrajinskom sporu, zaleđu pjesme, povijesnom i uopće o političkom aspektu cijele priče (pozitivno me dojmila humanistička poruka pjesme i aktivistički stav ukrajinske predstavnice da se pjesmama treba moći govoriti o problemima, a ne samo cancarancati), favoriziranju Rusije na kladionicama itd. pa sam poslušala i kladioničarskog favorita, Rusa. tako da su, uz Nininu pjesmu, pjesme tih dviju zemalja jedine koje sam ujedno i poslušala prije samog finala. s tim da me ruski konfekcijski pop-pjesmuljak u glazbenom smislu ostavio ravnodušnom (ali je njegov scenski nastup kao spektakl iluzije bio izvanredan), dok sam za ukrajinsku imala samo riječi hvale (ali čisto sumnjajući da će se takvom glazbenom izričaju dogoditi šire prepoznavanje i posljedično top plasman, jer ukus masa naginje pitkijim iliti dum-dum ritmovima). no ostavila sam otvoreno uho za finale i druge potencijalno kvalitetne uratke.
15.05.2016. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
a sinoć u samom finalu sam, velim, bila ugodno iznenađena višom razinom nego inače. isprofiliralo mi se tih nekoliko odskačućih. hitoidna australska pop-pjesma (za koju sam od prve (pr)ocjene držala da će lako moguće pobijediti), mali Latvijac (Justs) rašpavog glasa koji može direkt na svjetske top-liste, moji potihi favoriti Gruzijci koji se mogu mjeriti sa Kings Of Leon i britanskim progresivnim bendovima a za koje bi se potukao i Jools Holland, talijanska zarazna pjesmica koja tradicionalno sanremovski ne može biti loša, budući ljetni hit iz Francuske (ovaj Eurosong je zapravo ištancao cijeli niz budućih ljetnih top-pop hitova koji baš i nisu moj glazbeni đir, ali ih prepoznajem kao ok uratke tog žanra).
nakon odslušavanje svih finalnih pjesama očekivala sam boj Australije (zbog kvalitete) i Rusije (zbog široke glasačke baze, ne i kvalitete) za prvo mjesto i neke od dum-dum pjesmuljaka za sljedeće pozicije. pri tom sam u vidu imala poziciju masovnog glazbenog ukusa, ne toliko masovno geostrateškipolitičkog ukusa. velim, ukrajinsku pjesmu, iako je osobno držim glazbeno vanserijskom, realno nisam očekivala baš u samom vrhu (u top 3).
na koncu je ipak pobjedila ona za koju nisam očekivala da će pobijediti. držim da je pobjeda glazbeno potpuno zaslužena, iako Jamalinu (ukrajinsku) pobjedu ne pripisujem nekom čudesnom masovnom prepoznavanju njene glazbene kvalitete, već masovnom reakcijom u inat Putinu.
ha, umjesto komentara ispade post! ali neću ga postirati, za objavu spremih nešto drugo.
15.05.2016. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Spremio sam ovaj tvoj tekst u direktorij Blogerske refleksije. Možda se na njega osvrnem opširnije (upravo slušam na KVZŠ Malu Florami, a onda slijedi na HTV 3 emisija 3. povijest), pa za sada samo neke natuknice.
- Već odavno, barem 15 godina nisam ni prismrdio TV-u u vrijeme prijenosa Eurosonga, pa tako ni ovaj put. I inače vrlo malo gledam TV, osim probranih emisija. Osim toga nisam glede a u svezi poznavanja svjetske lakoglazbene produkcije dovoljno dobro potkovan pa da se mogu nositi s tobom.
- Moja prognoza o pobjedniku bazirala se isključivo na činjenici da je iz Ukrajine i da je politički obojena iako, naravno, protiv takvih pjesama nemam ništa protiv. Uostalom i moj pulen Arsen, uz svoje divne ljubavne pjesme, ima u svom opusu itekako političkih tema, samo što on nije tako medijski eksponiran u svjetlu Eurosonga ili San Rema.
- Kao što rekoh, moj je hendikep da ne znam engleski, tako da ne mogu uživati u tekstovima, a oni su za mene često bitniji od glazbe (opet primjer Arsen)
- I na kraju, iako ne najmanje važno, organski ne podnosim sav taj glamur, svjetlosne efekte, frenetično navijanje publikuma, etc. Moj je ideal: pozornica, živi orkestar ili solo svirač koji se ni ne vide, pjevač/pjevačica u koje je upereno svjetlo reflektora sa svojim mikrofonom i – pjesma. Tu je za mene bila nenadmašna Mali Vrapčić, Piaf. Sve ostalo mi skreće pozornost od glazbe i pjesme, a smatram da je to jedino važno. Primjerice, ne volim gledati ni TV prijenose koncerata ozbiljne glazbe upravo zbog toga. Izuzetak su naravno opere i Novogodišnji bečki koncert koji je savršenstvo klasičnog bečkog kiča i zato je uvijek zanimljiv
Zahvaljujem ti na opširnom pojašnjenju svog stava o tome i uloženom trudu.
15.05.2016. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
ma nema na čemu, taman si mi dobro došao kao žrtva da te malo udavim svojim dojmovima koje sam imala potrebu s nekim podijeliti, a nije mi naletila ni jedna ženskica da iskomentiramo haljine i općenito ovogodišnju eurosong obleku :0)
evo zato finog osvrta Zrinke Pavlić: Festival kiča, tehnoloških điđa i egzotičnih manevara, kao da je mene pitala kad je pisala :0))
15.05.2016. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Nisam gledao priienos pa ne znam kakve su sve oprave bile na tapeti. Danas sam u J.L. vidio osvrt i na taj dio glamura i vidio Ninu u Keopsovoj piramidi. Da sam glasao, ona od mene ne bi dobila ni jedan jedini glasić pa makar bila pjesma najbolja. A sad idem čitati link da vidim što kažu 'institucije' :-)!
16.05.2016. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Evo me nakon pročitanog linka (i kritike Republike gdje se s autoricom glede unjkavosti naratora potpuno slažem). Ja ću opet biti 'konzerva'.
Autorica piše da bi, da je pobijedila Australija, slijedeći Eurocirkus bio u nekoj od europskih zemalja. Niš novo pod kapom eurosongovskom. Ako svi mogu pjevati na engleskom, ako nije važno tko je za neku državu napisao tekst i glazbu, onda zaista ne vidim razlog zašto ne bi Australija dobila 'dublera', 'kaskadera' u liku i djelu neke europske države.
Kaže autorica za Nininu haljinu da je bila upečatljiva. Pa kako i ne bi bila kad je napravljena u stilu Keopsove piramide. Ta je, mislim piramida, zaista veličanstvena a ne samo upečatljiva.
Ono s pjesmom obogaćenom ustašama i partizanima mislim da je genijalno. Da se pri tome u pjesmi ustaše žestoko osuđuju, garantiram da bi nam susjedi, pogotovo oni s istoka obvezatno dali svaki po tuce points, pa bi opet za kratko zavladalo 'bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti'.
U prethodnom komentaru rekao sam sve što sam imao glede a u svezi, po mom, nepotrebnog trošenja električne energije za svjetlosne efekti. Gdje su sada 'zeleni' da osude ovo zagađivanje i dodatno toplinsko zagrijavanje Planeta. Valjda se nisu toga sjetili opijeni ljepotom šarenila svjetlosnih efekata.
16.05.2016. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
haha, Keopsova piramida, da znaš da si na pravom tragu! jer haljinu je dizajnirao razvikani Juraj Zigman kojeg od Aide očito ne napušta inspiracija Egiptom ;0)
18.05.2016. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
evo je i Colbert prepoznao puni potencijal Eurosonga (ove su godine američki građani prvi put imali priliku gledati prijenos ovog natjecanja): Slavni komičar ismijao Ninu Kraljić i Eurosong: "Ništa ne nabrijava kao pjesma o etničkom čišćenju" :0)
18.05.2016. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...